Priča o ženi zatvorenoj zbog ubojstva svoje četvero djece čita se poput filmskog scenarija. Izdržala je 20 godina zatvora, a da nije bila kriva za zločin. Prethodno poznata kao najzloglasnija serijska ubojica u Australiji, Kathleen Folbig suočava se s ovim optužbama zbog smrti svoje četvero djece. Ali više od dvadeset godina kasnije, izašla je iz zatvora s presudom “nije kriva”, rezultatom novih i osuđujućih dokaza predstavljenih na sudu.
Ovaj čin pomilovanja smatran je pobjedom i znanosti i istine jer su nedavne studije navele fiziologe da istraže još jednu mogućnost da je smrt djece mogla biti posljedica prirodnih uzroka. Stalno svima govori da je nevina.
Osuđena je na temelju toga što je ubila svoje sinove Caleba i Patricka te kćeri Sarah i Lauru. Međutim, iako nisu doneseni nikakvi drugi opipljivi dokazi koji bi to poduprli, nekoliko privatnih dnevničkih zapisa koje je otkrio njezin suprug čini se da daju dovoljno dokaza da je ona počinila čin za nasljednika.
Uhićena je 2001. i kasnije 2003. osuđena na 40 godina zatvora, od kojih 30 bez mogućnosti pomilovanja. Studija provedena 2019. opovrgla je sve znanstvene i medicinske dokaze koji su upućivali na mogućnost da su djeca umrla prirodnom smrću. Molbu je naknadno prihvatilo 90 vodećih australskih znanstvenika i medicinskih stručnjaka koji su zahtijevali premijera Novog Južnog Walesa nakon novog istraživanja objavljenog prošle godine, 2020. Ova peticija tvrdi da je ono što je dovelo do smrti sve četiri osobe objašnjivo. vrlo, vrlo rijetkim genetskim stanjima.
Konačno, 5. lipnja 2023. guvernerka Margaret Beasley dala je Folbigu potpuno pomilovanje i on je otpušten iz zatvora. “Odslužila sam dva desetljeća iza rešetaka. Moj će um uvijek biti s mojim bebama i žalit ću za njima”, rekla je, zahvalna na slobodi. Na odlasku je, cijeneći trenutak, zahvalila prijateljima i svima koji su godinama stajali uz nju i zalagali se za nju.
“Ne bih preživjela cijelu ovu muku bez njihove podrške”, priznaje ona. Slučaj koji je označen kao jedan od najznačajnijih propusta u australskom pravosudnom sustavu. Između 1989. i 1999. sva su joj djeca iznenada umrla. Njihova dob bila je između 19 dana i 19 mjeseci. Katherine je u stanju tužiti vladu za milijune dolara.
Provela je dugi niz godina u zatvoru zbog zločina koji nije počinila. Australska odvjetnica Renee Rego komentirala je: “Nepravda koju je Catherine pretrpjela, patnja zbog oduzimanja njezine djece i provođenja gotovo dva desetljeća u zatvoru s najvećom sigurnošću je nezamisliva.
Suđenje iz 2003. u biti se temeljilo na posrednim dokazima, od kojih su većinu činili dnevnici koje je ona pisala o peripetijama majčinstva. Do 1999. godine njezin tadašnji suprug dao je te dnevnike policiji, potpuno siguran da je ona kriva za zločin. Razveli su se 2000. godine. Odvjetnik koji zastupa bivšeg supruga istaknuo je nevjerojatnost da u jednoj obitelji bude četvero djece da bi umrli prirodnom smrću.
U svom je dnevniku izlila svoju tugu zbog gubitka svoje djece, napisavši da je “proganja njihova krivnja”, osjećaj koji je kasnije oblikovao srž slučaja tužiteljstva. Nijedan dokaz, s druge strane, nije potkrijepio da su djeca bila ugušena ili na neki drugi način ozlijeđena. Prema novijoj istrazi, dnevnik se smatrao sredstvom da se pomiri s onim što se dogodilo, a sumnjalo se da se četvero djece može ugušiti do smrti bez ikakvih znakova njihove prisutnosti.
Istraga, koju je proveo umirovljeni sudac Tom Bertast, utvrdila je da je svo četvero djece vjerojatno umrlo prirodnom smrću, što je presuda potkrijepljena dokazima – koje je konačno otkrio tim imunologa – da su kćeri nosile genetsku mutaciju , odnosno CALM2 G114R, koji može dovesti do iznenadne srčane smrti. Nadalje, dokazano je i da boluju od drugih genetskih mutacija tipičnih za slučajeve iznenadne epilepsije.
Na vratima zatvora dočekala ju je skupina prijatelja koji su se godinama zalagali za njezino oslobađanje.
