Odraslima je potrebno oko sedam do devet sati sna svake noći. Ipak, čak i uz sposobnost pridržavanja pravodobnog odlaska na spavanje koje omogućuje postizanje dovoljne duljine sna, može biti teško osigurati da se tijelo istinski odmori.
“Opstruktivna apneja za vrijeme spavanja pogađa gotovo 1 milijardu odraslih osoba u dobi od 30 do 69 godina diljem svijeta.” Postdoktorandica neurologije u Općoj bolnici Massachusetts, Katie McCullar, dodala je to u intervjuu za HuffPost. “Opstruktivna apneja za vrijeme spavanja je kronični poremećaj spavanja definiran epizodama otežanog disanja tijekom spavanja”, dodala je.
Ako se ne liječi, apneja za vrijeme spavanja može povećati rizik od raznih zdravstvenih problema i biti opasna po život. Stoga stručnjaci savjetuju da postoje dva primarna pokazatelja apneje za vrijeme spavanja, koji se razvijaju tijekom spavanja i ne treba ih zanemarivati.
To je nešto što mnogi ljudi ne shvaćaju kao simptom apneje za vrijeme spavanja, hrkanja, objasnio je Capasso. Dodao je: “Ljudi obično ne prepoznaju vlastito hrkanje, ali partneri, cimeri ili članovi obitelji često su ti koji to promatraju.”
Obično je prilično glasno, a ponekad se pojedinci mogu probuditi uz zvuk vlastitog hrkanja. S druge strane, neki pojedinci možda nemaju apneju za vrijeme spavanja, a ipak hrču. “Ovo je ono što nazivamo primarnim hrkanjem, (događa se) kada tkiva u stražnjem dijelu grla vibriraju”, rekao je dr. Capasso.
Hrkanju mogu pridonijeti čimbenici poput spavanja na leđima ili boravka u okruženju sa suhim zrakom. Iz tog razloga, iako nema potrebe za uzbunom ako netko hrče, mudro je ne isključiti mogućnost ozbiljnijeg temeljnog stanja.
2. Nepravilni obrasci disanja. Hrkanje je zaseban problem s disanjem, ali osobe s apnejom za vrijeme spavanja mogu imati i druge nepravilnosti s disanjem. Kasnije bi se mogla probuditi ujutro zijevajući i protezati se dok ustaje iz kreveta. Slika ustupljena Profimediji.
Naime, hrkanje možda nije jedini čimbenik koji odaje probleme s disanjem tijekom spavanja; s vremena na vrijeme tihi intervali djeluju i kao znak upozorenja. Kod osoba s apnejom za vrijeme spavanja mogu postojati razdoblja potpunog prestanka disanja, pa zbog začepljenja dišnih putova ne mogu hrkati. “Oni bi se obično probudili prilično naglo nakon tih tihih razdoblja, jer njihova zasićenost kisikom u krvi padne ispod određenog kritičnog praga”, kaže McCular.
Dr. Kapas objašnjava da pojedinci također mogu doživjeti hipopneju, koju karakterizira smanjen protok zraka, a ne potpuni prestanak disanja. Napominje da se to često manifestira kao obrazac vrlo plitkih udisaja. Štoviše, to su stvari koje teško da ćemo sami prepoznati; međutim, česta buđenja tijekom noći mogu poslužiti kao pokazatelj.
