Klodiana i Duško Maraš iz sela Goševo na Goliji, složno slave 11 godina braka. Par koji je počeo od dna uvijek izmami osmijeh svima koji ih poznaju. Njihova ljubavna priča započela je na neobičan način – u Albaniji – a ova odvažna mlada žena ne sjeća se da je ikada požalila što je imala nešto s tim.
Klodijanina priča: “Kuma je 6. ožujka 2013. godine bila u mom selu u pratnji kume, tada smo se prvi put sreli. Nedugo nakon toga smo se vjenčali, 28. travnja iste godine. Tada sam imao samo 15 godina, dok je Duško imao 37 godina U današnjem svijetu nije lako pronaći nekoga s kim možeš podijeliti i radosti i tuge. život i s kim zasnovati obitelj.
Dob, nacionalnost i vjera nisu bile važne, nikakva prepreka. Kao katolik iz Albanije, u početku sam bio zabrinut kako će biti prihvaćen moj dolazak u Srbiju. Prvo, osjećaj izopćenosti, problemi s jezikom i sve mi je čudno. Ali nekako su se stvari počele rješavati, možda kroz božansku intervenciju.
Proveli smo 11 godina zajedno, pomažući jedni drugima u svakoj situaciji. Sada imamo tu sreću da imamo pet kćeri, koje se nikada ne žale na svoj težak život – pogotovo u vrlo teškim zimskim uvjetima kada su temperature daleko ispod nule na Goliji. Najbliža škola također je udaljena preko 13 kilometara u jednom smjeru.
“Dajemo sve od sebe”, smješka se Klodiana. Trenutačno najstarija kći ima 10 godina, najmlađa godinu i pol. Kad je na dan vjenčanja rekla “Da”, znala je da Duško nije najbolji hranitelj na svijetu. I ja sam imao puno znanje; međutim, kad su čestiti ljudi u pitanju, sve se na kraju posloži. Imati sve ne znači ništa bez ljubavi. Bez obiteljskog sklada sve ostalo je nevažno.
Nakon useljenja u Duškovu kuću, ističe kako ju je njegova obitelj odmah prigrlila kao svoju. Nikada neću zaboraviti izraze lica mojih rođaka u tom trenutku dolaska, dok su plakali od suza radosnica. Ne samo da su me smatrali snahom nego su me i prihvatili kao jedno od svoje djece, jer sam bila tako mlada i naivna. U vrijeme mog prvog poroda bila sam tek dijete, s mnogo ljudi koji su dolazili da me vode i podržavaju kroz tu fazu.
Oboje su vrlo marljivi ljudi i trude se da djeca imaju dobru budućnost pred sobom. Uglavnom ostajem kod kuće, čuvam djecu, a supruga držim za ruku u poljoprivrednim poslovima kako bih ga uzdržavala. Duško se bavi poljoprivredom; osim toga ima određeno iskustvo u radu s drvetom. Ruku će pružiti kad god nekome treba pomoć, kako kaže.
Živjeli su u staroj kući njegove tazbine, u kojoj nije bilo tekuće vode, a ni kupaonice. Propustio sam susret s obojicom. Kuća je bila u jako lošem stanju i jako stara, ali okupljamo se za zajedničko dobro. Planirali smo stvoriti svoje mjesto. Snaha me je zajedno sa svekrvom upoznala sa humanitarnom organizacijom “Srbi za Srbe”.
Možda bi neka dobra duša htjela da nam pruži ruku, a onda je u priču o nama ušla naša draga Dragana Mirković. Našem drugom CD-u, odnosno nakon što je pjevačica stigla i uvelike pomogla s prijateljima, tako da smo projekt završili za sedam mjeseci, tiho kaže Klodijana.
