Amila Gadžun: Nakon gubitka dvoje djece, mir sam pronašla u pravljenju kolača

Svu ljubav koju bih kao majka pružila njoj i njenom rahmetli bratu Džanu, preusmjerila sam u ove kolače.

Snaga majke koja tugu pretvara u ljubav

Priča o Amili i Murisu Gadžunu duboko je potresla javnost u Bosni i Hercegovini. Njihov život, ispunjen beskrajnom tugom, ali i nadljudskom snagom, postao je simbol borbe protiv bola, nepravde i gubitka.

Amila, žena i majka čije su rane još svježe, pronašla je svoj jedinstveni način da preživi nakon nezamislivih tragedija – kroz slatki svijet kolača, u kojem svaka kreacija nosi komadić njene ljubavi i sjećanja na djecu koju je izgubila.

Nakon što su prije nekoliko godina izgubili svoju malu Dženu, tada dvoipogodišnju djevojčicu, činilo se da je njihov svijet stao. I kada su, misleći da su dotakli dno bola, doživjeli novi udarac – smrt svog dvogodišnjeg sina u Istanbulu – njihova priča postala je sinonim za neizmjernu bol i hrabrost u njenom suočavanju.
Umjesto da potone pod težinom tragedije, Amila je odlučila pronaći smisao – ne da zaboravi, već da preživi.

 Kako je bol postala pokretač stvaranja

Amila i njen suprug Muris godinama se bore za pravdu za svoju kćerku Dženu, čija je smrt pokrenula val pitanja o odgovornosti institucija i zdravstvenog sistema. Iako ta borba i dalje traje, Amila je odlučila da dio svoje energije usmjeri na nešto što joj donosi mir – pravljenje kolača.

Kako je ispričala u razgovoru za Hayat.ba, ideja nije došla iz ambicije za zaradom, već iz ljubavi i potrebe da kroz stvaranje pronađe mir.

„Ljubav prema pravljenju kolača me pratila još od osnovne škole. Kasnije sam kuhala svakodnevno, za svoju porodicu i sebe, i tako sam sticala iskustvo“, kaže Amila.

Kroz godine je razvijala vještine, isprobavala recepte i slušala pohvale od prijatelja i porodice. Upravo su ti najbliži bili oni koji su je ohrabrili da napravi prvi korak i pokrene mali porodični biznis. Tako je nastala njena radionica tradicionalnih kolača, mjesto gdje bol prerasta u ljubav, a suze u slatke oblike uspomena.

Amiline slatke kreacije

U njenoj ponudi posebno se ističu tradicionalni bosanski kolači, oni koji su dio gotovo svake domaće trpeze, ali koji u njenim rukama dobijaju poseban pečat:

• Tulumbe – zlatno-pržene, natopljene agdom, koje mirišu na djetinjstvo.

• Hurmašice – kolač koji podsjeća na toplinu doma i bajramske dane.

• Baklava – kraljica među slasticama, simbol bosanske gostoljubivosti i tradicije.

Za Amilu, ovi kolači nisu samo poslastice; oni su simboli uspomena, topline i ljubavi. Svaki sloj tijesta, svaka kap sirupa, nosi poruku – da i iz najdublje tuge može izrasti nešto lijepo i plemenito.

Snaga podrške i smisao stvaranja

Jedna od stvari koja Amilu održava jeste podrška njene okoline. Ljudi koji su je poznavali od ranije, prijatelji, rodbina i susjedi, danas joj pomažu, naručuju njene kolače i šire glas o njenom radu. Ta podrška joj daje ne samo finansijsku stabilnost, već i osjećaj da ono što radi ima pravu vrijednost.

„Od svoje okoline imam ogromnu podršku, što mi daje dodatnu snagu i potvrdu da ono što radim ima smisla“, priznaje Amila.

Njen život sada se sastoji od jednostavnih, ali duboko značajnih trenutaka: mirisa svježe pečenih kolača, osmijeha mušterija, toplih riječi podrške i – naravno – uspomena koje žive u svakom pokretu njenog rada.

Amila kaže da je pravljenje kolača za nju terapija, način da umiri srce i da se nosi s prazninom koju nosi svaki dan.
„Nakon gubitka moje Džene, utjehu sam našla u tim poslasticama. Svu ljubav koju bih kao majka pružila njoj i njenom rahmetli bratu Džanu, preusmjerila sam u ove kolače. S njima ispunjavam i želje svoja druga dva sina, i to je za mene psihički odmor“, objašnjava ona.

Ta rečenica nosi dubinu majčinske ljubavi koja ne prestaje čak ni kada djeca više nisu tu. Kroz svaki kolač koji napravi, Amila zapravo razgovara sa svojom djecom, osjećajući da je njihova ljubav i dalje prisutna, samo u drugačijem obliku.

Borba sa tugom i negativnošću

Iako mnogi vide Amilu kao simbol hrabrosti i žensku snagu utkanu u majčinstvo, ona iskreno priznaje da njen mir nije potpun.

„U mojoj duši je praznina“, kaže tiho, „ali nakon svih teških dešavanja, u ovome sam pronašla svoj mir.“

Suočava se i s negativnim komentarima na društvenim mrežama, ali je, kako kaže, naučila da to ne doživljava lično.
„Ima i ljudi koji pišu negativne komentare, ali smo postali imuni, jer mnogo je više onih koji su uz nas.“

Takva ravnoteža podrške i osude dio je stvarnosti koju mnogi prolaze u javnom prostoru, ali za Amilu to više ne predstavlja prepreku. Njen fokus ostaje na onome što liječi – na ljubavi, miru i kolačima koji simbolizuju nastavak života.

Poruka koju prenosi njen rad

Kroz svoj mali posao, Amila ne prodaje samo kolače – ona prenosi priču o preživljavanju i snazi. Svaki zalogaj njenih kolača je podsjetnik da, bez obzira na bol, čovjek ima sposobnost da se ponovo digne i pronađe smisao.

Njena priča ima i širi značaj: ona pokazuje kako se ljudska bol može transformisati u stvaralaštvo. Amila ne bježi od svoje tuge; ona je pretvara u nešto što usrećuje druge.

Ovaj primjer mnoge inspiriše, naročito žene koje su prošle kroz gubitke i životne teškoće. Amila im pokazuje da:

1. Svaki bol ima svoj izraz, i da ga nije sramota pokazati.

2. Kreativnost može biti oblik iscjeljenja.

3. Podrška zajednice igra ključnu ulogu u procesu oporavka.

4. Majčinska ljubav ne prestaje ni kad djeca odu – ona se samo preobražava.

 Slatki mir jedne hrabre duše

Priča Amile Gadžun nije priča o odustajanju, već o transformaciji bola u snagu. Njena radionica kolača simbol je jednog dubljeg puta – puta žene koja je izgubila sve, ali je pronašla način da i dalje daje ljubav svijetu.

Kroz tulumbice, hurmašice i baklave, Amila ne samo da širi miris doma, već širi i poruku: da ljubav nikada ne umire, već samo mijenja oblik.
U svakoj poslastici koju napravi nalazi se porcija tuge, ali i veliki komad nade.

Danas, dok stoji kraj tepsije svježe ispečenih kolača, Amila ne vidi samo desert – vidi dokaz da i nakon tame postoji svjetlost, da i nakon gubitka može doći obnova, i da majčinska ljubav nikada ne prestaje.

Njen život je svjedočanstvo da čak i kada se čini da više nema snage, čovjek u sebi može pronaći novi smisao. A za Amilu, taj smisao ima miris vanilije, zvuk ključanja agde i toplinu srca koje i dalje voli bez kraja.