U Hrvatskoj je sprovedena anketa koja je izazvala burne reakcije i brojna tumačenja u javnosti. Pitanje je bilo jednostavno, ali i provokativno: “Koju državu najviše mrzite?” Ono što se očekivalo bili su možda jasni i oštri odgovori, ali rezultati su otkrili mnogo kompleksniju i iznenađujuću sliku stavova građana.
Društva se često najbolje razumeju kroz istraživanja javnog mnjenja, jer upravo odgovori običnih ljudi otkrivaju skrivena osećanja, sećanja i stavove koji ne moraju uvek biti jasno izraženi u javnom diskursu. Jedna nedavna anketa sprovedena u Hrvatskoj izazvala je veliku pažnju upravo zato što je otvorila pitanje odnosa prema drugim državama i narodima.
Na prvi pogled, sama tema deluje provokativno: postavljeno je pitanje u kojoj meri građani Hrvatske osećaju mržnju ili barem nelagodu prema pojedinim zemljama. Iako je izraz „mržnja“ snažan i težak, anketa je imala za cilj da ispita koliko su duboko ukorenjeni predrasude, stereotipi i emocionalne barijere. Ono što je istraživanje pokazalo jeste da, iako postoje tenzije i kolektivna sećanja, u društvu se jasno vidi pomak ka toleranciji, saradnji i želji za normalnim odnosima.
U ovom prepričavanju razmotrićemo rezultate ankete, reakcije građana, generacijske razlike u percepciji i širu društveno-političku poruku koju ovakvo istraživanje nosi.
1. Anketa kao ogledalo društva
Svaka anketa ovakvog tipa ima dvostruku funkciju:
-
Ona prikuplja odgovore na postavljena pitanja.
-
Ona ujedno pokazuje koliko je društvo spremno da govori o temama koje se često prećutkuju.
U ovom slučaju, anketa je delovala poput ogledala. Građani su iskreno govorili o svojim emocijama, a to je omogućilo uvid u unutrašnji sloj društvene svesti.
Neki ispitanici su istakli zemlje regiona, poput Srbije ili Bosne i Hercegovine, naglašavajući da su istorijski sukobi i političke nesuglasice i dalje prisutni u kolektivnoj memoriji. Međutim, ono što je posebno zanimljivo jeste da su mnogi odgovori izašli iz okvira Balkana.
Na listi zemalja prema kojima su Hrvati iskazivali rezervisanost našle su se i SAD, Rusija i Kina. Razlog? Percepcija da se globalne sile previše upliću u poslove drugih država. Ovaj podatak pokazuje širenje svesti i prelazak sa regionalnih na globalne teme, što svedoči o promeni načina razmišljanja.
2. Pogled bez mržnje
Jedan od upečatljivih nalaza jeste činjenica da je značajan broj ispitanika naglasio da uopšte ne oseća mržnju ni prema jednoj državi. Ovaj odgovor, iako možda zvuči idealistički, zapravo otkriva novu dimenziju društva – onu koja se oslobađa tereta prošlosti i nastoji da u fokus stavi saradnju i mir.
-
Mladi ljudi su naročito istakli da je besmisleno trošiti energiju na mržnju.
-
Generacija koja odrasta u doba interneta, putovanja i društvenih mreža ima širi pogled na svet.
-
Nacionalne netrpeljivosti, koje su ranije bile duboko usađene, sada se doživljavaju kao strani koncept.
Jedan student iz Splita slikovito je rekao da mržnja „ne donosi ništa dobro“. Takav stav nije usamljen, već predstavlja glas nove generacije koja odbija da nasleđuje stare sukobe i bira da se okrene budućnosti.
3. Glasovi starije populacije
S druge strane, starija populacija nije ostala bez komentara. Jedna gospođa iz Zagreba podsetila je da svaka država ima svoje dobre i loše strane i da nema smisla generalizovati. Ovaj stav ukazuje na zrelost i kritičko razmišljanje.
Iako starije generacije nose sećanja na ratove i sukobe, u njihovim odgovorima se oseća želja da se napravi distanca od prošlosti i da se izbegne bespotrebno naglašavanje razlika. To je poseban kontrast u društvu u kome političke teme često pokušavaju da održe podele.
4. Stavovi sociologa i značaj istraživanja
Prema mišljenju sociologa, ankete poput ove imaju ogromnu vrednost jer omogućavaju sagledavanje odnosa na ljudskom nivou. Političke odluke i zvanični govori pružaju samo jednu sliku, dok percepcija građana daje realističniji prikaz društvene klime.
Ovo istraživanje je pokazalo da, iako postoje tenzije, želja za saradnjom i mirnim odnosima preovlađuje. Upravo ta poruka može poslužiti kao podsticaj političkim elitama da slušaju građane i da svoju retoriku prilagode potrebama ljudi, a ne istorijskim opterećenjima.
5. Generacijske razlike i globalna perspektiva
Jedna od najupečatljivijih pojava u ovoj anketi jeste razlika između mlađih i starijih generacija:
-
Mladi: gledaju svet kroz prizmu saradnje i zajedništva, mnogo više putuju i povezuju se globalno.
-
Stariji: imaju istorijsko pamćenje koje oblikuje stavove, ali i spremnost da priznaju relativnost generalizacija.
Internet i društvene mreže dodatno ubrzavaju brisanje granica. Mladi iz Hrvatske imaju kontakte širom sveta, što utiče na njihovu percepciju drugih naroda. Umesto mržnje, oni razvijaju radoznalost i otvorenost.
6. I dalje prisutni negativni stavovi
Naravno, anketa nije bila lišena negativnih komentara. Bilo je ispitanika koji su izrazili nepovoljne stavove prema zemljama sa kojima Hrvatska ima komplikovane istorijske odnose. To podseća na činjenicu da se kolektivna sećanja teško brišu. Ratovi i sukobi ostavljaju trag koji traje decenijama, a taj teret i dalje postoji u određenim slojevima društva.
Ipak, ono što ohrabruje jeste da takvi odgovori nisu dominirali. Oni su ostali u manjini, dok je većina pokazala otvorenost i spremnost na mirnije odnose.
7. Poruke koje anketa šalje
Na osnovu rezultata ankete mogu se izvući nekoliko ključnih poruka:
-
Društvo sazreva i postaje spremnije da prevaziđe prošlost.
-
Mladi prednjače u promovisanju tolerancije i saradnje.
-
Stariji građani pokazuju mudrost u izbegavanju generalizacija.
-
Globalne sile takođe ulaze u fokus percepcije, što pokazuje širenje interesovanja i razmišljanja.
Ove poruke nisu samo statistika – one su dokaz da se u regionu rađa nova svest koja ima potencijal da oblikuje budućnost Balkana.
Na kraju, jasno je da ova anketa u Hrvatskoj nije bila samo niz odgovora na jedno pitanje. Ona je predstavljala pokazatelj društvenih promena, ogledalo kolektivne psihe i poruku da među običnim ljudima postoji iskrena želja za normalnim i mirnim odnosima.
Iako se ne mogu zanemariti postojanje određenih negativnih stavova, važno je primetiti da oni ne dominiraju. Naprotiv, u većini slučajeva ljudi su naglašavali potrebu za saradnjom, razumevanjem i mirom.
Mladi su naročito dali ton celoj anketi, svojim stavovima da je mržnja besmislena i nepotrebna. Time su poslali jasnu poruku – budućnost regiona ne mora biti obeležena starim sukobima.
Zaključak istraživanja mogao bi se svesti u jednu rečenicu: Hrvati, uprkos teškom nasleđu prošlosti, sve više biraju put tolerancije i saradnje.
Ova anketa zato ima šire značenje – ona pokazuje da Balkan može postati prostor miroljubivog suživota, ako se sluša glas običnih ljudi.