U današnjem svijetu brojni sportaši odlučuju se preseliti u različite zemlje. Ovaj trend je dobio zamah posebno u regijama u kojima nema dovoljno sportskih uvjeta. Kada ovi sportaši prime poziv iz naprednije nacije, gdje mogu iskusiti način života sličan kraljevskom, željno prigrle priliku.
Život Dejana Stefanovića (49), bivšeg vranjskog veterana, dugo je bio obavijen velom tajne. Ovaj zagonetni lik doživio je velike trijumfe, predstavljajući svoj narod na međunarodnoj sceni i izazvavši veliku pometnju kada je izrazio želju da se odrekne srpskog državljanstva. Međutim, nakon ovih značajnih događaja, njegova prisutnost u javnosti kao da je nestala. Pošavši iz rodnog grada, Stefanović je krenuo na put koji ga je na kraju odveo u Beograd, gdje je ponosno obukao crveno-bijeli dres tamošnjeg kluba. Njegov izniman talent i nepokolebljiva odlučnost doveli su ga do slavne Premier lige, gdje je preuzeo cijenjenu ulogu kapetana, ponosno noseći kapetansku traku.
Dejan Stefanović je 2005. napravio izuzetan pothvat postavši prvi srpski nogometaš koji je vodio prvoligašku momčad. Idući njegovim stopama, istu prekretnicu kasnije će postići Nemanja Vidić, Branislav Ivanović, Aleksandar Kolarov i Nemanja Matić. No, Dejan je bio taj koji je utro taj put, proslavivši se u nogometnom svijetu već prije odlaska u Englesku 1996. godine. Podrijetlom iz rodnog Vranja, gdje su ga od milja zvali Ćare, Dejan je krenuo na nesvakidašnje putovanje . Nakon što je 1992. igrao za seniorsku momčad Crvene zvezde i šest mjeseci proveo u novobeogradskom Radničkom, brzo se nametnuo kao ključni obrambeni igrač crveno-bijelih. Čak je pomogao osigurati dvostruku krunu tijekom sezone 1994/95 prije nego što je napravio svoj prvi preseljenje u Englesku u siječnju 1996.
Stefanovićeva snažna povezanost s Engleskom očituje se i u odluci da se odrekne srpske putovnice. U intervjuu za britanske medije 2006. godine, bivši branič Portsmoutha izrazio je namjeru da podnese zahtjev za britansko državljanstvo u sljedeće dvije godine. Nakon što dobije britansku putovnicu, planira odbaciti staru jer se više ne izjašnjava kao Srbin. Nakon desetljeća provedenog u Engleskoj, Stefanović je u potpunosti prihvatio tamošnju kulturu, običaje i osjećaj za red. On i njegova obitelj često odlaze na izlete u prirodu, a njegova kći Jenny u potpunosti je prihvatila engleski način života.
Dejan Stefanović je 2004. završio s reprezentacijom SR Jugoslavije, čime je praktično stavio točku na svoju karijeru koja je trajala od 1995. do 2003. Unatoč privlačnosti predstavljanja svoje zemlje na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj 2006., Stefanović je ostao odlučan u svojoj mirovini. “Odluku o povlačenju iz reprezentacije donio sam prije dvije godine. Čak i kada me Milan Mandarić, moj bivši poslodavac, potaknuo da razmislim i pomognem Modrima u Njemačkoj, došao sam do svoje granice. Turbulencije koje traju u mojoj domovini uvjerile su me da je u najboljem interesu moje obitelji i mene da ostanem u Engleskoj”, naglasio je Stefanović u istom intervjuu. I nakon dvije godine perspektiva Dejana Stefanovića ostala je nepromijenjena – ako ništa, postala je nepokolebljivija.
Dejan Stefanović je u razgovoru za Kurir jasno rekao da ne osjeća nikakvu čežnju za prošlošću i da se već pet godina suzdržava od povratka u Srbiju. Izrazio je namjeru da posjeti Beograd kada mu to raspored dopusti. “Posljednji put sam tamo kročio 2003. godine, dok sam bio u reprezentaciji. Tada sam shvatio da je pravi trenutak da mlađi igrači ostave svoj trag i nisam želio zauzeti mjesto koje mogu popuniti talentirani pojedinci. Štoviše, moje obveze u Engleskoj, zahtjevna sezona i obrazovanje moje kćeri ostavljaju mi ograničeno slobodno vrijeme. Iako ne žudim za prošlošću, planiram posjetiti Beograd kada Ukaže se prilika”, rekao je Stefanović, koji je tada imao gotovo desetljeće staža u Engleskoj. Neposredno prije povratka Harryja Redknappa na mjesto trenera Portsmoutha, pojavile su se sugestije da bi Dejan Stefanović mogao odigrati ključnu ulogu u zamjeni trenera u odlasku, Alana Perana, u južnoengleskom klubu.
Nakon promjene vodstva, Stefanović je ponudio svoje viđenje trenera, priznajući određene povoljne osobine, ali tvrdeći da se one ne prevode kao prednosti u engleskom okruženju. Unatoč tome što su mu Francuzi dodijelili kapetansku titulu, pokazao je nevoljkost da posluša savjete ili stajališta drugih.
Nakon sezone 2010./11. Stefanović je donio službenu odluku o povlačenju iz nogometa zbog niza ozljeda koje su mu znatno smanjile mogućnosti igranja. Za to vrijeme pričao je o svojim planovima za prijelaz u život izvan sporta, izrazivši želju za trenerskom karijerom i čak spomenuvši svoje studije na tom području. Međutim, ostaje nejasno je li on doista krenuo tim putem jer nema dostupnih informacija o njegovim trenerskim pothvatima. Preferirajući zadržati javni profil, Stefanović svoj osobni život drži privatnim i navodno živi s obitelji u Engleskoj.
