Rajko Kojić bio je najpopularniji gitarist jugoslavenske rock scene i ujedno najbolji gitarist Bajagićeve generacije. Njegov put do zvijezda započeo je u malim bendovima 70-ih s Momčilom Bajagićem Bajagom.
Zajedno su osnovali bend pod nazivom “Glogov kolac”, ali nakon samo jednog nastupa tog benda, prihvatio je poziv basiste Miše Aleksića i pridružio se popularnom bendu “SOS”.
Godina 1978. bila je ključna za jugoslavenski rock kada su se Kojić, Aleksić i bubnjar Vicko Milatović iz “SOS-a” udružili s Borom Đorđevićem iz grupe “Rani mraz” i iz istog brašna nastala legendarna grupa “Riblja čorba”.
Njihov prvi singl “Lutka s naslovne strane” bio je hit, a bend se za kratko vrijeme našao među hvaljenima na ovim prostorima. Đorđević je tada zaključio da bendu treba još jedna gitara u zvuku i na Rajkovu preporuku ubacio Bajagu i tako formirao još puniji, impresivniji bend.
S ‘Ribljom paprikašom’ Rajko je napravio nevjerojatno glazbeno ostvarenje: pet studijskih albuma i live album, a njegov gitaristički solo u pjesmi “Kad hodaš” jedan je od najljepših ikad snimljenih u povijesti jugoslavenske rock glazbe. No 1984. godine Rajko je napustio ‘Riblju čorbu’ zbog nekih nesuglasica.
Postoje višestruki razlozi za kršenje – neki članovi benda smatraju da je Bajaga previše pažnje posvećivao svom novom projektu(ima), dok se priča da su Bajaga i Rajko odbili svirati u Grčkoj na hotelskim terasama; bilo bi nedostojno njihova ugleda. Nažalost, u isto vrijeme Rajko je vodio i žestoku bitku s ovisnošću o drogama, s kojom se godinama borio i na kraju izgubio.
Rajka to nije zadržalo u grupi, već je morao snimiti solo LP s pjesmama koje su dvojica napisali za njega. Sudjelovao je i u snimanju albuma “Jahači magle” s Bajaginim “Instruktorima”. No, nakon svega, povukao se iz javnog života i skromno živio u rodnom selu, gdje je proveo posljednje godine života. Umro je 1997. godine, a jugoslavenska rock glazba nosi njegovo veliko djelo, na čemu se nadahnjuju mnogi glazbenici budućih generacija.
