Tokom razgovora, Bjelogrlić je elaborirao metode koje su on i Kojo koristili za ostvarivanje prihoda od 500 do 1.000 maraka po nastupu. Ovo je bila značajna suma s obzirom na to da su glumci u tom periodu obično dobijali naknadu od samo 15 maraka.
Malo ko je u svojoj profesiji postigao ono što je Dragan Bjelogrlić uspeo – istaći kao glumac, reditelj i producent. Nije neuobičajeno da glumci požele prijelaz iza kamere, istražujući svoje talente u produkciji ili režiji. Međutim, ono što Bjelu izdvaja od mnogih drugih jeste njegov kontinuirani uspjeh u sva tri domena tokom godina. Kao glumac, ostaje aktivan, iako sa pronicljivim pristupom odabiru uloga. To je posebno vidljivo u sferi pozorišta, gde nastavlja da pleni publiku svojim maestralnim prikazom u produkciji BDP-a „Let iznad kukavičjeg gnezda“, ulozi koju je stručno izvodio skoro dve decenije.
Pored svog glumačkog i redateljskog talenta, u više navrata je pokazao i svoje producentsko umijeće. Njegove produkcijske zasluge uključuju zapažene filmove poput “Lepa sela prelepa”, “Rane”, “Toma”, kao i popularne televizijske serije poput “Vratiće se Rode”, “Obeleženo u reketu” i “Sjene nad Balkanom”. Njegov najnoviji projekat, “Čuvari formule”, u kojem je glumio, režirao i producirao, trebao bi biti premijerno prikazan na prestižnom evropskom filmskom festivalu u Locarnu, u Švicarskoj, u sklopu cijenjenog programa poznatog kao Piazza Grande.
Međutim, ono što nije nadaleko poznato je da je izbor za karijeru u produkciji napravljen u jednom od najizazovnijih i najsigurnijih perioda. Bilo je to vrijeme obilježeno ratom, ekonomskim sankcijama i raširenim siromaštvom, ne samo u struci već i u cijeloj zemlji. Upravo u ovim burnim godinama, pre 30 godina, Bjela je donela hrabru odluku da napusti Ameriku i osnuje sopstvenu produkcijsku kuću u Srbiji.
1993. godine većina moje generacije donijela je odluku da napusti našu zemlju zbog burnih događaja koji su se u to vrijeme odvijali. Nakon završetka filma “Crni bombarder”, u kojem sam učestvovao na raznim filmskim festivalima u Americi, našao sam se pred dilemom. Mnogi moji prijatelji su se već etablirali u Sjedinjenim Državama, što me je navelo da razmislim o mogućnosti traženja novog puta van Srbije. U dobi od 28-29 godina, krenuo sam na putovanje da otkrijem mogu li pronaći sebe u drugom okruženju. Trebalo mi je otprilike 2-3 mjeseca u SAD-u da dođem do značajne spoznaje koja će uticati na ključne odluke u mom životu. Ključni uvid je bio da se u Americi, posebno u mojoj profesiji, mora preuzeti inicijativa za stvaranje mogućnosti bilo samostalno ili u saradnji sa odabranom grupom pojedinaca. Postalo je očigledno da su upravljanje vlastitom karijerom i osiguranje stabilne ekonomske pozicije bili najvažniji u ovoj potrazi. 1993. godine sam shvatio da ako želim da ostanem u Americi, moram da se bavim raznim sitnim poslovima koji nemaju veze sa mojom profesijom. Bilo da se radi o dostavljanju pošte ili konobarskom poslu, shvatio sam da moram zaraditi nešto novca i čekati da mi se ukaže prilika. Postalo mi je jasno da ću morati da uložim značajnu količinu truda, napornog rada i energije da bih napravio bilo kakav napredak u svom profesionalnom radu. U tom razmišljanju sam se zapitao: “Zašto taj isti trud, energiju i rad ne bih preusmerio ka svom doživotnom zalaganju u Srbiji?” Ovo otkriće Bjelogrlić je podijelio u emisiji „Sve što mi pripada.
Po dolasku iz Sjedinjenih Država, donio je čvrstu odluku da se upusti u vlastite lične produkcijske poduhvate i kreira originalne projekte.
Naravno, odlučio sam da nastavim da se bavim svojim primarnim zanimanjem, ali sam žudio da krenem sopstveni put i postignem određeni nivo samostalnosti u svom radu. I uspeo sam upravo u tome. Sudbina mi je Lale Pavlović poklonila scenario za predstavu “Draga moja”. Izrazio je želju da i Nikola Kojo i ja budemo dio produkcije. Bez oklijevanja sam predložio da sami preuzmemo odgovornost. I tako je započela avantura oko produkcije. Ova odluka se pokazala ključnom i transformativnom u mom životu. Ispostavilo se da je to bio mudar izbor, čak i sa finansijskog stanovišta, uprkos izazovima 1990-ih. Iako je istina da mnogi umjetnici izbjegavaju javno raspravljati o novcu, umjesto toga da se fokusiraju na umjetničke aspekte, još nisam naišao na bilo koga u umjetničkoj zajednici ko otvoreno raspravlja o finansijskim stvarima. To je uglavnom zbog činjenice da im nedostaje finansijska stabilnost i da su njome opterećeni. U tom periodu, donošenjem te konkretne odluke, uspio sam osigurati potpunu autonomiju i oslobođenje od okolnosti u okviru moje oblasti. Zajedno sa Nikolom Kojom uspješno smo orkestrirali jednu predstavu u vrijeme kada su glumci zarađivali tek 15-20 maraka. Međutim, vlastitim snagama uspjeli smo ostvariti prihod od 500 do 1.000 maraka po nastupu. Ovo je ostvarenje samo zahvaljujući našim samostalnim nastojanjima“, rekao je Bjelogrlić u to doba.
Podsjetimo, u svoje vrijeme predstava “Moja draga” bila je apsolutna senzacija u pozorišnom svijetu. Osim Bjele i Koje, u glumačkoj postavi su bile i Dubravka Mijatović i Branka Katić.
