Nermin Stambolija suočen s deložacijom: Željeznice FBiH zahtijevaju iseljenje
Nermin Stambolija, ratni vojni invalid i dugogodišnji radnik u sektoru sporta i kulture, nedavno se našao u teškoj životnoj situaciji nakon što je primio zvanični dopis od Javnog preduzeća „Željeznice Federacije BiH“. Ovaj dopis, koji je stigao kao grom iz vedra neba, obavještava ga da u roku od 30 dana mora napustiti stan koji je koristio gotovo tri decenije. Ova vijest nije samo izazvala iznenađenje, već je i dovela do ogromnog stresa i zabrinutosti za njegovu porodicu, koja se suočava s potencijalnim gubitkom doma. Kroz ovu situaciju, Stambolija se suočava s mnoštvom emotivnih, pravnih i socijalnih izazova, a kao radnik koji je služio svojoj zemlji, njegovo stanje postavlja pitanje o pravima radnika i njihovim porodicama. U izjavi za Crnu Hroniku, Stambolija nije krio svoje osjećaje. „Ne mogu da vjerujem da se ovo dešava meni i mojoj porodici. Kako je moguće da, nakon svega što smo prošli, dođemo u situaciju da nas izvode na ulicu?“, rekao je Stambolija, naglašavajući da njegova porodica ima više od 120 godina radnog iskustva unutar Željeznica. Ovaj podatak dodatno pojačava njegov osjećaj bespomoćnosti i frustracije, posebno s obzirom na dugogodišnji doprinos kojeg su on i njegovi najbliži dali instituciji koja sada traži njegovo iseljenje. Ova situacija otvara pitanja o etici i ljudskim pravima unutar poslovanja javnih preduzeća, pogotovo kada su u pitanju radnici koji su posvetili svoj život službi i zajednici.
Pravni aspekti i odluka suda
Dopis Željeznica FBiH, potpisan od strane v.d. predsjednika Uprave, Mirze Hadžiabdića, temelji se na presudi Općinskog suda u Bihaću koja je priznala vlasništvo nad stanom u kojem Stambolija živi. Ova presuda, kao i odbijeni zahtjev za sticanje vlasništva, postavljaju pravne temelje na kojima se zasniva zahtjev za iseljenje. U pismu se jasno navodi da Stambolija ima rok od 30 dana da preda stan vlasniku, zajedno sa svim svojim stvarima, što se može smatrati izuzetno kratkim vremenom s obzirom na težinu situacije. Ukoliko se ne postupi po ovom pozivu, Željeznice su najavile mogućnost pokretanja postupka prinudnog iseljenja. Ovakve situacije često dovode do daljnjih sukoba između bivših korisnika stanova i institucija, a Stambolija se već suočava s pravnim izazovima zbog ranijih gubitaka u sudskim sporovima. Njegov položaj dodatno komplikuje činjenica da ne posjeduje alternativni smještaj, što ukazuje na ozbiljnost njegove trenutne situacije. Nažalost, slični slučajevi su sveprisutni u društvu, gdje se prava pojedinaca često zanemaruju u korist pravne birokracije.
Emocionalne i socijalne posljedice
Nermin Stambolija naglašava kako se ne radi samo o fizičkom iseljenju, već i o emocionalnim i socijalnim posljedicama koje će njegova porodica pretrpjeti. „Naša situacija nije samo pravna, ovo je pitanje ljudskih prava“, ističe Stambolija. Osjećaj ugroženosti i straha od gubitka doma može imati dalekosežne posljedice na mentalno zdravlje članova porodice. U društvu gdje je sigurnost doma ključna za emocionalnu stabilnost, ovakvi poremećaji mogu izazvati stres, anksioznost, pa čak i depresiju. Uz to, Stambolija ističe da njegova porodica nema alternativne opcije za smještaj. U razgovoru je naglasio da ukoliko dođe do deložacije, suočit će se s beskućništvom, što dodatno podcrtava težinu njihove situacije. Ovaj aspekt priče naglašava potrebu za većom pažnjom prema pravima radnika, osobito onih koji su svoj život posvetili javnim institucijama. Njihova sigurnost i životni standard trebaju biti prioritet, a ne sekundarni aspekt u poslovanju institucija koje bi trebale brinuti o svojim zaposlenicima.
Reakcije i daljnji koraci
Iako je situacija privukla pažnju javnosti, zasad nema službene reakcije iz JP Željeznice FBiH na Stambolijine optužbe o njegovim teškim životnim i socijalnim uvjetima. Ovo dodatno naglašava problem nedostatka komunikacije između institucija i građana, posebno u kriznim situacijama. Stambolija je najavio radne sastanke s advokatom kako bi pronašli pravna rješenja i moguću podršku u ovom teškom razdoblju. Očekuje se da će njegovi pravni savjetnici istražiti sve mogućnosti, uključujući pokretanje novih tužbi ili zahtjeva za odgodu iseljenja. U međuvremenu, podrška Ratnih vojnih invalida (RVI) također se očekuje, a zajednički sastanak je planiran kako bi se istražile mogućnosti pomoći Stamboliji u njegovoj borbi za pravdu i očuvanje doma. Ova situacija otvara širu diskusiju o pravima radnika i njihovim porodicama, te potrebi za reformama koje bi osigurale zaštitu najranjivijih slojeva društva. Kako bi se spriječili slični slučajevi u budućnosti, potrebna su ozbiljna razmatranja i planiranja na razini zakonodavnih tijela, kako bi se osigurala pravna zaštita za sve radnike i njihove porodice. Na kraju, priča Nermina Stambolije nije samo lična tragedija, već i ogledalo šireg problema u društvu. Pitanja prava radnika, ljudskih prava, kao i socijalne pravde zahtijevaju hitnu pažnju i akciju. Ova situacija može poslužiti kao katalizator za širu javnu raspravu o potrebnim reformama u zakonodavnom okviru Federacije Bosne i Hercegovine. Samo zajedničkim snagama možemo stvoriti društvo koje cijeni i poštuje prava svih svojih članova.
