Božidar Dragutinović jedan je od mnogih ljudi pogođenih ovisnošću o drogama. Kao tinejdžer se zainteresovao za muziku, posebno za rok bendove, ali je na kraju shvatio mračniju stranu stvari i počeo da se drogira. Božidar Dragutinović, koji se više od 17 godina borio sa zavisnošću od heroina i bezbroj bezuspješnih pokušaja da je prevaziđe, odlučio je da ode na liječenje u Crnu Goru. Tokom svog boravka u manastiru, tu je bio i otac Branislav Peranović, koji je vremenom počeo da primenjuje telesno kažnjavanje svojih pacijenata. Kada je bio mlad, sa 15-16 godina, Bozhdar se zaljubio u muziku i volio je slušati rok bendove. Otprilike u to vrijeme izašla je knjiga Naša djeca na stanici Zoološki vrt, a s njom i razni hipi pokreti.
Međutim, druga karakteristika ovog doba bila je zloupotreba psihoaktivnih supstanci, kojih je u to vreme bilo malo u Valjevu, ali su i dalje bile dostupne onima koji su bili dovoljno odlučni da ih potraže. Kada sam sa starijim ljudima, otkrivam da se identifikujem sa njihovom starosnom grupom. Nakon uzimanja lijeka, simptomi su mi se privremeno ublažili, ali ubrzo nakon toga počela sam se osjećati loše. Ubrzo sam shvatio da sam ovisan o toj supstanci. Krio sam to neko vrijeme dok konačno nisam potražio pomoć u bolnici za odvikavanje. Dok sam bio u bolnici, smanjila mi se tolerancija na lijekove, pa je kad sam došla kući bila jača. Nastavio sam da se borim sa zavisnošću preko 16 godina. Bozhdar vjeruje da je njegova najveća greška bila umiješanost u trgovinu drogom.
Kada se njegova porodica suočila s finansijskim poteškoćama, osjećao se primoran da učini nešto kako bi sebi pomogao. Nedavno sam video vest o svešteniku koji živi u manastiru Crna Reka na vrhu planine. Iako sam zapisao svoje kontakt podatke, nisam mnogo razmišljao o tome sve do nekoliko meseci kasnije kada sam posetio Fruškogorski manastir. Tada sam shvatio da mi treba utočište, što me je navelo da pronađem župnikov broj telefona i nazovem ga. Brzo sam pronašao da sam stigao tamo, i iako je prvih nekoliko dana bilo zamorno, vrijedilo je biti oslobođen od stalne telefonske buke, dugova i društvenih pritisaka. Uprkos teškoj krizi koja je trajala nekoliko meseci, mirna atmosfera manastira me je osvojila i postepeno sam to sve više cenila.
