U današnjem članku pišemo o jednoj jako interesantnoj temi, a i sami ste po naslovu mogli zaključiti o čemu se to radi. Malo ćemo se vratiti u daleku prošlost i o tome u koje stvari su pojedini ljudi, vjerovali. Recimo stari Sloveni su sunčevu toplotu i kišu izdvajali kao elemente od kojih zavisi ljudski život.

Oni su iz velikog poštovanja vjerovali u kult Sunca i kiše od kojih je po njima ustvari zavisio opstanak. Sa druge strane Srbi su svoje poštovanje iskazivali prema božanstvu koje je dalo život svemu što živi na Zemlji, a to je bio Dažbog, prema brojnim izvorima on je bio vrhovni bog kod Srba. Dažbog (Dabog, Dajbog, Daždbog, Daba) je bog Sunca, kiše i ognja.

To je božanstvo koje daje. U sastavu jedne od verzija imena – Dajbog – stoje riječi “daj” i “bog”, što se tumači kao “bog koji daje”. To davanje se odnosi na Sunce i sunčevu svjetlost, a Dažbog, kao bog Sunca, smatrao se davaocem života na Zemlji. Naime, u srednjovjekovnim spisima o Slovenima bog Sunca Dažbog često se spominje, koji je predstavljao i zaštitnika kućnog ognja i vatre, pa se on tako smatraoiu bogom zaštitnikom porodice i doma, ali oganj može da se tumači i kao vatra koja se okreće prtov čovjeka, i koja može da ga pošalje u podzemni svijet ili da mu uništi imovinu.

Isto tako blagonaklonost ognja bila je ključna u preživljavanju starih Slovena, pa su se mnogi obredi povezivali sa ognjem a samim tim i sa Dažbogom. Na mnogim slovenskim jezicima, odnosno slovačkom, češkom, ruskom, poljskom, riječ dažd znači kiša, pa se tako Dažbog smatrao i bogom kiše od koje je zavisila žrtva. Ostatak teksta pročitajte ovde.

Ads