Ova priča odvija se u malom selu u blizini Kladnja u Bosni i Hercegovini, gdje Paša više od četrdeset godina dijeli život sa Munibom, svojim mužem. To nije samo priča o ljubavi; to je također priča o hrabrosti, žrtvi i nevjerojatnoj predanosti. Njihova je veza započela na krajnje neobičan način, no kroz godine se razvila u sjajnu vezu punu ljubavi punu raznih izazova koje život nosi.
Veza i početak ljubavi
Paša i Munib upoznali su se kao mladi preko njegove sestre, koja je živjela u Vlasenici. Od samog početka burnih života znali su da su jedno u drugom pronašli svoju srodnu dušu.
Paša kaže da je ona njega pronašla koliko i on nju i da su jednostavno bili jedno drugom. Njihov brak traje već više od 40 godina, a ljubav je, prema riječima same Pashe, ono na čemu se temelji njihova zajednička sudbina.
Život bez biološkog djeteta ali s velikim srcem
Paša i Munib nikada nisu imali vlastitu biološku djecu. No, sudbina je otvorila prozor i učinila ih roditeljima djevojčice. A njihova priča postaje još dirljivija kad se prisjetimo da su udomili malu napuštenu djevojčicu koju je ostavila baka.
Malena je napuštena u Mrkonjić Gradu, a Paša je zajedno s Munibom odlučio da je udomi i udomi. Kad su je odlučili odgajati, imala je samo četiri mjeseca. Nikada nisu imali vlastite djece, ali Pasha je bila vrlo vješta u brizi o djetetu jer je bila prvorođena u njezinoj obitelji; znala je sve o bebama.
Ostavljajući dijete i boreći se za njega – dok je djevojčica bila s Pašom, pokušavala je dati sve što joj je potrebno. “Nije bilo lako. Dijete je plakalo za majkom, ali ja sam je naučio piti iz boce”. Unatoč tome što nije bilo lako, Paša se itekako borio za tu djevojčicu da joj pruži ljubav i brigu kakvu zaslužuje.
Nekontroliranost djevojke
Roditelji su je nakon nekoliko godina uzeli, došli i nasilno odveli. Paša je jako zavolio djevojku i bio je dovoljno dobrog srca da poštuje želju njezinih roditelja, iako su je uzeli na nepravedan način. No, nije odustajao i borio se da održi vezu s djevojkom koju su kasnije nazvali Samira. Dugo nakon što su roditelji prekinuli kontakt, Paša je ipak pronašao način da nastavi potragu i ponovno stupi u kontakt sa Samirinim roditeljima.
“Kada smo nakon godinu dana ponovo stupili u kontakt, dogovorili smo se da Samira bude 15 dana kod nas, a zatim 15 dana kod svojih bioloških roditelja. Ovaj dogovor trajao je do dana kada su se roditelji odlučili preseliti i poveli Samiru sa sobom, prekinuvši sve veze s njom i s Pašom.
Godine su prolazile, a Paša nije mogao prestati misliti na Samiru. Život je, naravno, odveo djevojku svojim putem, ali sudbina je imala još jedan susret. U vrijeme žalosti nakon smrti Munibove majke, Pasha je primio telefonski poziv. “Mala djevojčica, sada već odrasla, nazvala me je i rekla: ‘Majko, sjećaš li me se? Ja sam, Samira, kako si?’” Paša je u tom trenutku bio u suzama; bila je negdje između sretne i izgubljene činjenice da je Samira pronašla način da je kontaktira.
