Strah od budućnosti: Astrologija i predviđanja globalnih kriza
U vremenu kada globalne krize izbijaju s nevjerojatnom brzinom, mnogi ljudi traže načine da razumiju i predviđaju budućnost. U tom kontekstu, jedan od najzanimljivijih fenomena je indijski astrolog Abhigya Ananda. Postao je poznat nakon što je, navodno, precizno predvidio izbijanje pandemije COVID-19, što je doprinijelo njegovoj popularnosti širom svijeta. Njegova predviđanja ne samo da su privukla pažnju medija, već su i izazvala duboka razmišljanja o našim svakodnevnim životima i načinima na koje se nosimo s neizvjesnošću današnjice.
Abhigya Ananda, iako nije formalno obrazovan u naučnim disciplinama, koristi svoja astrološka tumačenja kako bi ukazao na potencijalne izazove koji bi mogli zadesiti čovječanstvo u narednim decenijama. Prema njegovim riječima, razdoblje između 2029. i 2040. godine donijet će značajne promjene koje će uticati na dostupnost i cijenu hrane, što je posebno zabrinjavajuće u kontekstu globalnog porasta stanovništva i smanjenja prirodnih resursa. Godine 2039. i 2040. posebno će biti označene kao ključne, kada bi osnovne namirnice, poput žitarica, mogle postati iznimno dragocjene.
Ono što je zanimljivo jeste način na koji se ovakva predviđanja doživljavaju u društvu. Dok neki skeptici smatraju da su takve tvrdnje neutemeljene i neosnovane, mnogi ljudi pronalaze u njima poticaj za preispitivanje vlastitih navika i odnosa prema prirodi. U svjetlu klimatskih promjena, sve većeg zagađenja i nestabilnosti u lancima snabdijevanja, Anandin pristup dotiče pitanja koja su već dugo prisutna u ekološkim i ekonomskim diskusijama. Na primjer, nedavne analize pokazuju da su ekstremni vremenski uslovi, uzrokovani klimatskim promjenama, već počeli uticati na poljoprivredne prakse i proizvodnju hrane.
Ananda takođe ukazuje na poremećaje u lancima snabdijevanja, sukobe između država, ali i na utjecaj prekomjerne upotrebe hemikalija u poljoprivredi, što može dodatno pogoršati situaciju. Ovi faktori, zajedno s padom plodnosti tla, mogli bi dovesti do eksponencijalnog rasta cijena osnovnih namirnica poput pirinča, pšenice i kukuruza. Ova predviđanja, iako astrološka, često se poklapaju sa znanstvenim istraživanjima koja upozoravaju na moguće krize u prehrambenom sektoru. Na primjer, brojni izvori navode da bi do 2050. godine svijet mogao da se suoči s deficitom hrane ukoliko se ne preduzmu hitne mjere za očuvanje resursa i održivu poljoprivredu.
Ne samo da Ananda iznosi zabrinjavajuće informacije o budućim krizama, već također naglašava važnost samoodrživosti i jačanja lokalnih zajednica. U svojoj praksi savjetuje ljude da se orijentiraju ka gajenju vlastite hrane, što može biti posebno korisno u vremenu kada globalne zalihe postaju sve nesigurnije. Čak i na malim prostorima, poput balkona ili dvorišta, ljudi mogu gajiti začinsko bilje, voće ili povrće. Ove prakse ne samo da doprinose ličnoj sigurnosti, već i jačaju vezu s prirodom, podstičući ljude da prepoznaju vrijednost domaće proizvodnje hrane.
Jedan od ključnih aspekata Anandinog tumačenja jeste i povratak starim sortama sjemena koje nisu genetski modifikovane. Ove sorte, koje su često otpornije na klimatske promjene i bolje se prilagođavaju lokalnim uslovima, postaju sve popularnije među poljoprivrednicima širom svijeta. Ovaj trend vraćanja tradiciji prisutan je među onima koji žele obnoviti ekološke metode poljoprivrede koje su manje štetne za okoliš. U isto vrijeme, Ananda naglašava važnost organske poljoprivrede, pozivajući ljude da smanje upotrebu hemikalija i pesticida, čime se ne samo čuva zdravlje ljudi, već i zdravlje našeg planeta.
U konačnici, Ananda tvrdi da bi hrana mogla postati “nova valuta”. Ovaj koncept, iako zvuči dramatično, nosi sa sobom važnu poruku o ličnoj nezavisnosti i otpornosti. Oni koji su sposobni sami proizvoditi hranu, poput povrtara i malih farmi, biće u prednosti, dok će se drugi, koji se oslanjaju isključivo na velike trgovinske lance, naći u ranjivom položaju. Ova ideja potiče ljude da razmišljaju o vlastitoj otpornosti i sposobnosti da se prilagode promjenama koje dolaze. U svjetlu ovih predviđanja, mnoge zajednice preduzimaju korake ka uspostavljanju lokalnih tržišta i zajedničkih vrtova, što dodatno jača lokalnu ekonomiju i povezuje ljude.
Bez obzira na to koliko su Anandinim predviđanjima skeptični, njihova poruka o važnosti brige o hrani i održivosti ostaje relevantna. Dok se svijet mijenja brže nego ikad, sve više ljudi traži načine da se osnaže i povežu s prirodom. Mnogi se okreću tradicionalnim metodama uzgoja, kao što su permakultura i biodinamička poljoprivreda, koje ne samo da pomažu u očuvanju ekosistema, već i pružaju kvalitetniju hranu. A, možda je najbolji korak prema toj budućnosti, jednostavno posaditi nešto svoje, povezati se sa lokalnom zajednicom i živjeti u skladu s prirodom. Ova promjena ne mora biti drastična; može započeti malim koracima, kao što su sjetva sjemena ili sudjelovanje u lokalnim ekološkim inicijativama.
