Priča bračnog para iz Leskovca ostavila je trag u Srbiji. Mnogi su izrazili nevjericu u ponašanje svojih sinova prema roditeljima koji su 40 godina teško radili u Njemačkoj kako bi im omogućili luksuzan život. Bio je to šok koji mnogi nisu mogli naslutiti ni u najgorim noćnim morama. Cvetkovići su se nadali da će svojim potomcima osigurati svijetlu budućnost, ne sluteći da će njihovu djecu zadesiti takva nedaća. Nakon što su odlučili potražiti posao u inozemstvu s kćeri i dva pubertetska sina, obitelj je postigla dogovor da žive u Srbiji s bakom i djedom po ocu. Od velike zarade Cvetkovići su mogli lagodno živjeti te su čak često posjećivali domovinu kako bi se družili s djecom.
Kako su djeca stasavala, a roditelji skupljali dovoljno novca, gradili su kuće nalik luksuznim vilama i nabavili im stan na crnogorskoj obali. Uz to, njihova kćerka je za vjenčanje dobila i izdašan miraz u vidu potpuno novog BMW-a, spavaće sobe i raznih drugih poklona, piše portal Jugmedia.rs. Ljubav u obitelji je cvjetala i sve je bilo spokojno, sve do smrti S. Cvetkovića. Neočekivana nesreća pogodila je partnericu njegova života na najtragičniji način, nešto što nije mogla zamisliti. Prošlo je tek mjesec dana otkako su se supružnici vratili u domovinu kako bi s unucima i praunucima uživali u plodovima svoga rada, kad je S. Cvetković preminuo. Iako je imao više od osamdeset godina, zdravlje mu je bilo čvrsto kao dren, ali nažalost, obolio je od demencije.
Čim su se počeli manifestirati simptomi gubitka pamćenja, sinovi S. Cvetkovića dobili su doživotni ugovor o uzdržavanju. No, stvarnost je bila sasvim suprotna – S. Cvetković i njegova supruga svoju su djecu izdržavali iu poznim godinama. Samim ugovorom bilo je predviđeno da se sva imovina S. Cvetkovića, pokretna i nepokretna, ravnomjerno daruje njegovim sinovima kao iskaz časti. Metodologija isključivanja nekoga iz nasljedstva prakticira se univerzalno. Jedan od načina da to učinite je sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je gotovo neosporan na sudu. Svrha takvog ugovora je da se u ovom slučaju spriječi da sestra stekne bilo koji dio roditeljske imovine, smatra pravni stručnjak Igor Stamenković.
Iako je izostavljanje ženske djece iz ugovora o nasljeđivanju i egocentrično i zbunjujuće, ono nije nužno katastrofalno. No, valja napomenuti da zabrinjava nepostojanje čak i jednog jorgana ili “tuđe kuće”, kako to nazivaju Leskovčani i južni krajevi, posvećene ženskom potomstvu. Stvar je velike tragedije i neobičnosti, koju čak i oni koji se bave pravnim i socijalnim radom smatraju zbunjujućim, da supružnik pojedinca koji je odgovoran za stvaranje pravnog ugovora nikada nije bio priznat niti spomenut u granicama spomenutog ugovora.
Uz kuću našeg starijeg sina podigli smo manji objekt koji je bio povezan s njegovom kućom. Ovaj dodatak nije bio osobito grandiozan; Sastoji se od malog hodnika, kuhinje, kupaonice, dnevnog boravka i spavaće sobe. Kako supruga S. Cvetković opisuje svoju tužnu ispovijest, “nije nam više bila potrebna samoća, niti smo htjeli dosađivati djeci kada smo se preselili u Srbiju”. Identitet S. Cvetković ostaje neotkriven kako bi se izbjegle daljnji sukobi s njezinom djecom i kako bi se spriječilo vanjsko ismijavanje.
