Danas dženaza Hanki i njenoj bebi Adianu, tragično stradalim u Njemačkoj

U malom mjestu Rašljeva, tuga i nevjerica obavile su svaku kuću nakon vijesti o tragičnoj saobraćajnoj nesreći koja se dogodila proteklog vikenda u Njemačkoj. Nesreća, koja je u jednom trenutku prekinula dva života i promijenila sudbine čitave porodice, potresla je ne samo lokalnu zajednicu, već i širu javnost u Bosni i Hercegovini i dijaspori.

Život su izgubile Hanka Oštraković, mlada majka, i njen tek rođeni sin Adian. Vijest o njihovoj smrti proširila se brzinom munje, a mnogi su i dalje u šoku, pokušavajući pronaći riječi utjehe za porodicu koja je u jednom trenutku izgubila najmilije. Sutra, 16. oktobra 2025. godine, u Rašljevi će biti klanjana dženaza-namaz, čime će porodica, prijatelji i mještani posljednji put ispratiti majku i bebu na vječni počinak.

Ova tragedija, koja se dogodila daleko od doma, ujedinila je ljude različitih mjesta i vjerovanja u zajedničkom osjećaju tuge. U vremenu kada su vijesti često prolazne, ova je ostavila dubok trag u srcima mnogih, jer govori o krhkosti života, snazi porodice i beskrajnoj boli gubitka.

1. Tragedija na njemačkim putevima

Prema dostupnim informacijama, do nesreće je došlo prošlog vikenda na jednoj od prometnih dionica u Njemačkoj. Iako detalji o uzroku još uvijek nisu u potpunosti poznati, potvrđeno je da su u vozilu bile četiri osobe – majka Hanka, njen suprug Amin Oštraković, njihova trogodišnja kćerka Zara i novorođeni sin Adian.

U trenutku nesreće, porodica je bila na putu prema prijateljima s kojima su planirali provesti vikend. No, put koji je trebao biti običan porodični izlazak završio se tragično. Vozilo je, prema izjavama svjedoka, iznenada sletjelo s puta, nakon čega je došlo do teške kolizije s drugim automobilom.

Hitne službe su odmah reagovale. Na teren su upućene brojne ekipe vatrogasaca, policije i Crvenog križa, a nekoliko prolaznika koji su se zatekli na licu mjesta pokušalo je pomoći unesrećenima. Prema riječima Hanesa Raithela, portparola Crvenog križa, situacija je u početku bila potpuno nejasna, jer se nije znalo koliko je ljudi u vozilu i kakve su povrede zadobili.

“U početku je situacija bila haotična. Na teren je poslan veliki broj ekipa jer nismo znali razmjere nesreće. Ljudi su pokušavali pomoći dok nismo stigli”, izjavio je Raithel.

Nažalost, i pored svih napora spasilaca i prolaznika, Hanki i bebi nije bilo pomoći. Njihove povrede bile su teške i fatalne.

S druge strane, otac Amin i mala Zara preživjeli su, ali su s teškim povredama prevezeni u bolnicu. Ljekari su potvrdili da se nalaze van životne opasnosti, ali da će oporavak, posebno psihički, trajati dugo.

Ova vijest pogodila je sve koji su poznavali porodicu Oštraković, jer su bili poznati kao skromni, vrijedni i uvijek nasmijani ljudi. Mještani Rašljeve kažu da su “živjeli mirno, radili, odgajali djecu i pomagali drugima koliko su mogli”.

2. Bol i pripreme za posljednji ispraćaj

U trenutku kada je vijest stigla do Rašljeve, tugu je bilo nemoguće opisati. Kuća porodice Oštraković pretvorila se u mjesto tišine i molitve. Komšije i rodbina dolaze da izraze saučešće, donoseći riječi utjehe, iako su svi svjesni da takvih riječi nema dovoljno.

Dženaza za Hanku i njenog sina Adiana zakazana je za četvrtak, 16. oktobar 2025. godine, u 16 sati. Ispraćaj će početi ispred porodične kuće žalosti u Rašljevi, odakle će se povorka uputiti ka mezarju Buban, gdje će majka i dijete biti sahranjeni jedno pored drugog.

Mještani su se sami organizovali:

• žene pripremaju hranu i dočekuju posjetioce,

• muškarci pomažu u organizaciji dženaze,

• omladina prikuplja donacije za porodicu, posebno za oporavak Amina i male Zare.

Mnogi su rekli da nikada nisu vidjeli takvo jedinstvo u selu. Tuga je povezala ljude više nego ijedan praznik ili događaj.

3. Odjeci tragedije u zajednici i dijaspori

Vest o nesreći brzo se proširila, ne samo u Bosni i Hercegovini, već i među našim ljudima u Njemačkoj, Austriji i Švedskoj. Brojne humanitarne organizacije pokrenule su akcije pomoći porodici Oštraković, svjesne da će im naredni mjeseci biti izuzetno teški.

Na društvenim mrežama pojavile su se stotine poruka podrške. Ljudi koji porodicu nikada nisu lično upoznali izražavali su saosjećanje i solidarnost, dijeleći riječi ohrabrenja i molitve za preživjele.

„Ne poznajem ih, ali ne mogu prestati misliti na njihovu bol. Neka im Allah podari snagu,“ napisala je jedna korisnica Facebooka.

Takve poruke pokazuju koliko empatija još uvijek postoji među ljudima, bez obzira na granice i udaljenost. Tragedija Hanke i njenog sina podsjetila je mnoge koliko je život nepredvidiv i koliko je važno vrijeme provoditi s onima koje volimo.

4. Izjave spasilačkih službi i svjedoka

Prema riječima Hanesa Raithela, portparola Crvenog križa, iako su spasioci stigli brzo, situacija je bila izuzetno teška:

“Na licu mjesta smo zatekli vozilo koje je bilo gotovo potpuno uništeno. Naši ljudi su zajedno s nekoliko prolaznika pokušali reanimirati unesrećene. Nažalost, za majku i njenu bebu pomoć je stigla prekasno.”

Ove riječi su posebno potresne jer dolaze od ljudi koji su svakodnevno suočeni sa tragedijama. Čak i za iskusne spasioce, ovo je bila scena koja se ne zaboravlja.

Policija je pokrenula istragu kako bi utvrdila uzrok nesreće. Iako se pretpostavlja da su u pitanju klizav kolovoz i neprilagođena brzina, ništa još nije zvanično potvrđeno. Njemački mediji prenose da je riječ o porodičnom automobilu koji se kretao u pravcu Nürnberga, te da u trenutku nesreće nije bilo drugih težih povreda među učesnicima.

5. Život poslije tragedije: otac i kćerka

Dok se pripremaju za dženazu, u bolnici u Njemačkoj ostaju Amin i Zara. Ljekari navode da će oboje uskoro biti otpušteni, ali da je njihov psihički oporavak dugotrajan proces. Amin je, prema riječima prijatelja, slomljen bolom, ali svjestan da mora biti jak zbog kćerke.

„Ne mogu vjerovati da su otišle,“ rekao je navodno jednom od prijatelja. „Moj sin nije ni stigao da otvori oči kako treba…“

Njegove riječi odražavaju neopisivu tugu, ali i snagu oca koji, uprkos svemu, mora nastaviti dalje. U selu svi ističu da će zajednica učiniti sve da mu pomogne da se oporavi, i da mala Zara nikada ne oskudijeva ni u čemu.

Tragedija porodice Oštraković nije samo vijest o još jednoj nesreći na putu — to je priča o gubitku, ali i o ljudskosti. U vremenu kada se često čini da su ljudi otuđeni, ova nesreća pokazala je da empatična srca i dalje postoje.

Hanka Oštraković i njen sin Adian biće sahranjeni sutra, ali njihova priča ostaje među onima koji su ih poznavali i voljeli. Njihova smrt podsjeća na to koliko je život krhak i koliko se sve može promijeniti u jednom trenutku.

S druge strane, Amin i Zara su simbol života koji ide dalje, iako ranjen. Njihova borba da se oporave biće duga, ali ne i usamljena — jer iza njih stoji čitava zajednica, zemlja, pa i dijaspora koja je ujedinjena u tuzi i suosjećanju.

U tišini Rašljeve, dok se priprema dženaza, odzvanja samo jedno:
“Neka im je vječni rahmet i spokoj, a preživjelima snaga da izdrže.”