Detalji incidenta u džamiji: “Imam je toliko brzo klanjao da nismo mogli proučiti ni pola Fatihe”

EDIN PLOJOVIĆ ODGOVORIO NA NAVODE IZ KARLSRUHEA: “ŠIRE SE GNUSNE LAŽI O NAŠEM BRATU RAHIMU TERZIĆU – OVO JE ISTINA U SLOVO”

U javnosti se nedavno pojavila priča koja je izazvala značajnu pažnju i burne reakcije među pripadnicima bošnjačke dijaspore u Njemačkoj, naročito u gradu Karlsruhe. Mediji su objavili navode o incidentu u lokalnom džematu, u kojem su, prema tim tvrdnjama, učestvovali članovi zajednice i privremeni imam. Međutim, ubrzo nakon širenja tih informacija, oglasio se Edin Plojović, želeći da, kako sam kaže, “razjasni istinu i odbrani dostojanstvo svog brata Rahima Terzića i cijelog džemata Karlsruhe”.

Njegovo saopštenje, upućeno javnosti, predstavlja pokušaj da se stane na kraj, kako tvrdi, “lažnim i iskonstruisanim informacijama” koje su, po njegovim riječima, nanijele štetu ugledu i časti jednog uglednog vjernika i humaniste – Rahima Terzića. U tekstu koji sledi detaljno je prikazana Plojovićeva verzija događaja, njegovo viđenje situacije, kao i kontekst u kojem je sve nastalo.

Plojovićev motiv i početna reakcija

Edin Plojović je odmah na početku svog obraćanja istakao da ga je na reakciju nagnala moralna i vjerska obaveza. Smatrao je da ne može ćutati dok se o njegovom prijatelju i saborcu, Rahimu Terziću, šire – kako je rekao – “gnusne laži i podmetanja”. U njegovom saopštenju dominira ton razočaranja i zabrinutosti zbog načina na koji su pojedini mediji interpretirali situaciju, navodeći da se “cijela priča zasniva na potpunim izmišljotinama koje nemaju nikakvog dodira sa stvarnim događajima”.

Plojović je istakao nekoliko ključnih tačaka koje smatra važnim da javnost zna:

• Incident se, prema njegovim riječima, uopšte nije dogodio tokom glavne molitve (džuma-namaza) niti tokom hutbe (vjerskog govora).

• Tvrdi da je u pitanju “iscerana priča bez ijednog dokaza”, čiji je cilj bio da se naruši ugled Rahima Terzića i samog džemata.

• Napominje da su “oni koji drugima prebacuju da šire fitnu (razdor), zapravo sami ti koji fitnu siju” – aludirajući na imama koji je u tom trenutku službovao u džematu Karlsruhe.

Prema Plojovićevom kazivanju, cijeli događaj koji je izazvao medijsku buru odigrao se 3. oktobra 2025. godine, u poslepodnevnim satima, kada je nastupilo vrijeme za ikindija-namaz.

Opis događaja tokom molitve

Kao i svakog petka, nakon završene džuma-namaze, vjernici su ostali u džamiji da klanjaju i ikindiju. Sve je, kako Plojović opisuje, proteklo mirno dok nije došlo do trenutka kada je mujezin proučio ikamet, čime je označen početak farz-namaza.

U tom trenutku, za imamom Murisom Braćkanom, džematlije su se poredale u safove i počele s molitvom. Međutim, prema Plojovićevim rečima, imam je molitvu obavio prebrzo, do te mere da su vjernici jedva uspjeli da izgovore polovinu Fatihe, što je u islamu osnovni i obavezni deo svake molitve.

„Nema namaza bez proučene Fatihe, jer njeno učenje je rukn namaza“, objašnjava Plojović, podsjećajući na osnovna pravila islamske prakse.

Zbog toga je, nakon završetka molitve, jedna grupa vjernika izrazila sumnju u ispravnost klanjanja. U želji da budu sigurni da su ispunili svoju vjersku obavezu, odlučili su da ponove molitvu. To su učinili tek nakon što je imam završio zikr (spominjanje Boga) i napustio prostorije džemata.

Rahim Terzić, poznat u zajednici kao hadžija i dugogodišnji član džemata, obnovio je svoj namaz još dok je zikr trajao, dok su ostali vjernici to učinili kasnije, kada se mesdžid ispraznio.

Početak verbalnog sukoba

Nakon što su završili sa svojim namazom, situacija se, prema Plojoviću, naglo promijenila. Imam Muris Braćkan počeo je da dobacuje provokativne i neprimjerene komentare.

On je, navodno, ironično pitao “Kakvi su ovo sunneti poslije ikindijskog farza?”, što je mnoge vjernike uvredilo. Plojović tvrdi da su te izjave bile “nedostojne imamske službe” i da su samo dodatno unijele nemir među prisutnima.

Važno je napomenuti da je, kako on navodi, imam Braćkan bio privremeno postavljen od strane Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj (IZBNJ), sve dok se ne raspiše zvanični konkurs za stalnog imama džemata Karlsruhe.

Takav status, smatra Plojović, nije davao pravo imamu da se ponaša na način koji izaziva razdor i netrpeljivost unutar zajednice.

Rasprava između imama i vjernika

Prema izveštaju koji je Plojović izneo, verbalna razmirica je nastavljena, ali bez fizičkog kontakta. Imam je, tvrdi on, “počeo da galami i optužuje vjernike da šire fitnu”, dok su oni pokušavali da mu objasne da su namaz ponovili isključivo iz vjerske savjesti, a ne iz želje da unesu razdor.

U tom trenutku se u prostoriji pojavio Rahim Terzić, koji je, kako Plojović ističe, “pokušao da smiri situaciju i odvrati vjernike od rasprave”.

Međutim, verbalni ton se, prema navodima, samo dodatno zaoštrio. Terzić je, u pokušaju da umiri imama, rekao mu da ne priliči da tako govori u džamiji, na šta mu je Muris Braćkan odgovorio: “Tražit ćeš mi halala na onome svijetu.”

Rahim je, vidno zbunjen takvom izjavom, upitao imama zbog čega bi mu uopšte trebalo halaliti, nakon čega je Braćkan, navodno, okrenuo leđa, zadigao noge na sto i rekao starijima: “Vi šta radite, evo ja tu, vi!” — gest koji su prisutni ocenili kao krajnje neprimjeren i nepoštovanja dostojan.

U tom trenutku, prema Plojovićevom svedočenju, Rahim je samo privukao imama da ga pogleda u lice dok s njim razgovara, ali bez ikakve agresije. Tada je, iznenada, imam počeo da viče, doziva pomoć i traži policiju, što je dodatno šokiralo prisutne.

Plojović navodi da su ga vjernici odmah udaljili od situacije, shvativši da bi dalja rasprava mogla izazvati nove nesporazume. “Zamolili smo hadžiju Rahima da ga više ne uzima ozbiljno, jer je bilo očigledno da želi da odglumi žrtvu,” zaključio je Plojović.

Poruka medijima i javnosti

Na kraju svog obraćanja, Edin Plojović uputio je oštru kritiku medijima koji su, prema njegovom mišljenju, “iskrivili istinu i pokušali da od poštenih vjernika naprave negativce”.

Njegove završne riječi bile su izuzetno emotivne i prožete ogorčenjem:
„Draga braćo i sestre, ovo je istina u slovo, a to što vaši prljavi mediji pišu – molim Allaha da ih pošalje u propast.“

U tom duhu, pozvao je sve pripadnike islamske zajednice da ne nasjedaju na “lažne vijesti i senzacionalističke naslove”, već da se oslone na provjerene informacije i neposredne izvore unutar zajednice.

Cijeli slučaj, bez obzira na različite verzije priče, ukazuje na duboke unutrašnje tenzije koje ponekad mogu nastati i unutar vjerskih zajednica u dijaspori. Iz Plojovićevog saopštenja jasno je da on i grupa vjernika smatraju da je njihova zajednica nepravedno prikazana u medijima, dok istovremeno izražavaju zabrinutost zbog načina na koji je privremeni imam obavljao svoju dužnost.

Kroz njegovu izjavu može se uočiti nekoliko poruka:

1. Odbrana dostojanstva vjernika – Plojović snažno ističe moralne kvalitete Rahima Terzića, nazivajući ga “čovjekom, humanistom i iskrenim vjernikom”.

2. Kritika medijske manipulacije – optužuje medije da su “svjesno širili dezinformacije” zarad senzacionalizma.

3. Poziv na jedinstvo – uprkos svemu, poziva zajednicu da ostane sabrana i da ne dozvoli da je razdore lične netrpeljivosti ili pogrešne interpretacije događaja.

U širem kontekstu, ova situacija otvara pitanje odgovornosti vjerskih službenika, ali i etičkog ponašanja medija u izvještavanju o osjetljivim temama. Dok Plojović insistira na istinitosti svoje verzije i na zaštiti ugleda džemata, sama činjenica da je do sukoba došlo pokazuje koliko su zajednice u dijaspori osjetljive na svaku vrstu nesporazuma.

Na kraju, Plojovićev istup može se posmatrati i kao apel za smirenje tenzija i povratak osnovnim vrijednostima vjere – iskrenosti, međusobnom poštovanju i saburu (strpljenju). “Ovo je istina u slovo,” zaključuje on, želeći da njegov glas bude shvaćen ne kao napad, već kao odbrana časti i poziv na pravednost.