U nastavku obraćanja na današnjoj konferenciji za medije, Milorad Dodik je nastavio sa uvredama na račun Bošnjaka i na račun američke administracije.
Na nedavnoj konferenciji za medije, predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik, ponovo je izazvao veliku pažnju javnosti svojim oštrim izjavama. Njegovi nastupi su već dugo karakterisani snažnim političkim porukama, često upućenim protiv bošnjačkih političkih predstavnika, međunarodne zajednice, pa i pojedinih zapadnih država.
Ovaj govor nije bio izuzetak. Tokom izlaganja Dodik je u više navrata koristio retoriku koja je izazvala reakcije, posebno zbog kritike upućene Bošnjacima, ali i američkoj administraciji i međunarodnim institucijama. Njegove izjave mogu se posmatrati u kontekstu šire političke situacije u Bosni i Hercegovini, ali i kao pokušaj mobilizacije podrške unutar Republike Srpske.
U svom obraćanju Dodik je najprije napravio paralelu između američke političke scene i situacije u Bosni i Hercegovini. Referisao se na bivšeg predsjednika SAD Donalda Trumpa, tvrdeći da je on bio nepravedno gonjen od strane američkog pravosuđa. U tom kontekstu, Dodik je naveo da je američki pravni sistem bio “instaliran” i korišten u političke svrhe, povlačeći paralelu s postupcima koji se, prema njegovom mišljenju, vode protiv njega u BiH. On je dodatno naglasio da se iza tog procesa, kako smatra, krije politički motivisana agenda koju sprovode strani akteri.
Prelazeći na pitanje međunarodnih predstavnika u BiH, Dodik je posebnu pažnju posvetio visokom predstavniku Christianu Schmidtu. Prema njegovim riječima, Schmidt otvoreno podržava američku potpredsjednicu Kamalu Harris, što Dodik vidi kao jasan signal da je visoki predstavnik protivnik Trumpa i, samim tim, nastavak američke političke agende i u Bosni i Hercegovini. On je poručio da međunarodni zvaničnici ne odustaju od svojih namjera i da takvo djelovanje može imati ozbiljne posljedice.
Jedna od tema koje su se našle u njegovom govoru odnosila se na incident koji se desio u Sarajevu, gdje su navodno izraelski pasoši završili u otpadu nakon boravka izraelskih državljana u jednom hotelu. Dodik je oštro reagovao, tvrdeći da je to bio čin usmjeren protiv izraelskih državljana, ali i indirektno poruka protiv Srba. On je izjavio: “Danas su bačeni izraelski pasoši, sutra to mogu biti naši.” Time je pokušao povući paralelu između položaja Izraelaca u BiH i potencijalnog odnosa prema Srbima, sugerišući da je riječ o ozbiljnom problemu koji ne treba ignorisati.
Dodik je potom prešao na centralnu poruku svog govora – pitanje položaja Republike Srpske u okviru BiH. Jasno je istakao da se neće povući i da ne namjerava popustiti pod pritiscima spolja. Njegova glavna tvrdnja jeste da je proces protiv njega pokrenut bez zakonske osnove, tj. da se vodi na temelju odluka donesenih od strane stranih faktora, a ne domaćih institucija. Iz toga izvodi zaključak da se radi o politički motivisanom procesu i “ujdurmi” koju je, kako je naveo, „izmislio jedan Nijemac” – aludirajući na Schmidta.
Tokom obraćanja Dodik je više puta naglasio potrebu da se Republika Srpska odbrani od, kako je rekao, napada i pokušaja podčinjavanja. On je pozvao narod da bude spreman na radikalne mjere, uključujući i potencijalno napuštanje Bosne i Hercegovine ako se ne postigne trajni dogovor o ravnopravnosti naroda. Iako je priznao da bi to bio težak i kompleksan proces, poručio je da se ni ta opcija ne smije isključiti. Dodik je izjavio da ne želi da se Srbi u BiH nađu u situaciji da budu progonjeni ili obespravljeni.
Njegova poruka građanima Republike Srpske bila je jasna: “Ne branite mene, branite sebe.” Ovim riječima pokušao je usmjeriti fokus javnosti sa lične odbrane na kolektivnu borbu, naglašavajući da se radi o odbrani interesa cijelog naroda, a ne samo njega lično. Dodatno, evocirao je uspomene na 34.000 života izgubljenih tokom rata, koristeći ih kao argument da se ne smije dozvoliti gubitak svega onoga što je, prema njegovom mišljenju, tim žrtvama postignuto.
Poseban segment njegovog obraćanja odnosio se na Narodnu skupštinu Republike Srpske (NSRS). Dodik je apelovao da se svi građani Republike Srpske okupe i stanu iza odluka koje donosi ovaj organ, jer je to, kako smatra, jedini legitiman i legalan način da se odbrani položaj entiteta.
U okviru svoje retorike Dodik je uputio i poziv međunarodnim vojnim snagama, konkretno EUFOR-u. On je tražio da EUFOR stane na linije razgraničenja između entiteta i konstitutivnih naroda, naglašavajući da bi takva mjera smanjila tenzije i spriječila potencijalne sukobe. Njegova poruka bila je da Republika Srpska ima kapacitete da sprovede odluke NSRS i da će se suprotstaviti svakoj vanjskoj intervenciji.
Ključne tačke Dodikovog obraćanja mogu se svesti na nekoliko cjelina:
- Kritika američke administracije i pravosuđa – upoređivanje položaja Trumpa sa sopstvenom situacijom.
- Optužbe na račun Christiana Schmidta – tvrđenje da radi po političkom diktatu i da je protiv Republike Srpske.
- Komentar na incident sa izraelskim pasošima – predstavljanje događaja kao potencijalne prijetnje i Srbima.
- Najava mogućeg izlaska Republike Srpske iz BiH – ukoliko se ne postigne trajni dogovor o ravnopravnosti naroda.
- Poziv Srbima na jedinstvo i odbranu RS – insistiranje da se brane kolektivni interesi, a ne samo njegova lična pozicija.
- Poziv EUFOR-u – zahtjev da se vojne snage pozicioniraju na entitetske linije radi očuvanja mira.
Obraćanje Milorada Dodika na ovoj konferenciji za medije bilo je prožeto snažnim porukama i oštrim kritikama. Njegov govor je još jednom pokazao duboku političku podjelu unutar Bosne i Hercegovine, ali i složen odnos između domaćih i međunarodnih aktera. Retorika koju koristi naglašava konfliktne tačke i potencijalno dodatno produbljuje tenzije, posebno jer uključuje reference na osjetljiva pitanja poput odnosa prema Izraelu, muslimanskoj zajednici i ulozi međunarodne zajednice.
Jasno je da Dodik svojim istupima nastoji mobilizirati građane Republike Srpske, predstavljajući sebe i institucije RS kao branu protiv vanjskih pritisaka. Njegova poruka je dvoslojna: s jedne strane naglašava opasnost od navodnog progona i nepravde, dok s druge poziva na jedinstvo i odbranu identiteta i interesa Srba u BiH.
Budući da se radi o političkom govoru u kojem se iznose ozbiljne optužbe i prijetnje mogućim secesionističkim potezima, nesumnjivo je da će ove izjave nastaviti izazivati reakcije i na domaćem i na međunarodnom nivou. Kako će se situacija dalje razvijati u velikoj mjeri zavisi od odnosa političkih aktera u BiH, ali i od stavova međunarodne zajednice koja ostaje duboko uključena u procese u zemlji.
