Privreda RS-a nije u stanju da izdrži novo povećanje minimalne plate koje će za sobom donijeti i novi talas inflacije i poskupljenja. Poručuju to iz Unije poslodavaca ovog entiteta povodom najave Milorada Dodika da će od početka naredne godine minimalna plata za zaposlene sa srednjom stručnom spremom sa 900 biti povećana na 1.100 KM, dok će oni sa visokom stručnom spremom primati 1.400 KM.
Najava povećanja minimalne plate u Republici Srpskoj – sukob interesa između vlasti i poslodavaca
Pitanje minimalne plate u Republici Srpskoj (RS) već godinama predstavlja jedno od najspornijih tema između vlasti i poslovne zajednice. Dok politički vrh ističe da se društvo ne može graditi na „jeftinoj radnoj snazi“ i da radnici zaslužuju bolji standard, poslodavci upozoravaju na realne ekonomske kapacitete, pad proizvodnje i opasnost od novog talasa inflacije.
Najnovija odluka predsjednika RS-a, Milorada Dodika, da od početka naredne godine minimalna plata bude značajno povećana, uzburkala je javnost i stavila poslovnu zajednicu u izuzetno težak položaj. Najavljene promjene – minimalac od 1.100 KM za radnike sa srednjom stručnom spremom i 1.400 KM za visokoobrazovane – već su izazvale brojne reakcije i podijelila mišljenja.
Politička vizija – Dodikov plan
Predsjednik RS-a jasno je poručio da će minimalna plata biti povećana bez obzira na stanje u privredi. Po njegovim riječima, ranija iskustva pokazala su da mjere povećanja donose poboljšanja u ekonomiji.
Dodik je izjavio:
„Čućemo poslodavce, čućemo neke ljude, ali mislimo da se društvo ne može graditi na jeftinoj i neplaćenoj radnoj snazi – to je demoralizacija.“
Cilj mu je da do kraja naredne godine prosječna plata u RS-u dostigne 1.000 eura, što je predstavio kao mjeru ličnog političkog uspjeha. Ova vizija, međutim, dolazi u trenutku kada brojne grane privrede bilježe pad, a preduzeća jedva održavaju stabilnost.
Reakcija poslodavaca – ekonomski pritisak
Nakon Dodikove objave, telefoni u Uniji poslodavaca RS neprestano su zvonili. Njihova brza računica pokazala je da se radi o povećanju od čak 22%.
Predsjednik Unije, Zoran Škrebić, istakao je da je takav skok potpuno nerealan:
-
„Smatramo da je ovo povećanje koje izlazi iz ekonomskih parametara i da je potpuno nerealno.“
-
„Kriza u prerađivačkoj industriji traje tokom cijele godine, obim proizvodnje i broj zaposlenih padaju.“
-
„Veliki udar očekuje drvoprerađivačku industriju koja već dvije godine bilježi ogroman pad aktivnosti, zaposlenosti i izvoza.“
Poslodavci upozoravaju da bi nova mjera mogla ozbiljno ugroziti bilanse preduzeća, a mnoge firme natjerati da ili povećaju cijene svojih proizvoda ili smanje broj zaposlenih.
Problem industrija u padu
Posebno pogođeni sektorima ističu se:
-
Prerađivačka industrija – pad obima proizvodnje i otpuštanja zaposlenih bilježe se već mjesecima.
-
Drvoprerađivačka industrija – ogromni gubici, smanjena zaposlenost i izvoz.
-
Lon poslovi – rad po narudžbi stranih kompanija u BiH sve je manje isplativ kada radna snaga rapidno poskupljuje.
Za ove grane privrede dodatni rast troškova rada može biti poguban.
Inflacija i talas poskupljenja
Jedna od najvećih bojazni jeste novi talas inflacije. Kada troškovi rada rastu brže od produktivnosti, poslodavci obično pribjegavaju povećanju cijena proizvoda i usluga.
Primjer je stigao iz kompanije “Krajinaklas”, koja je odmah najavila poskupljenje osnovnih prehrambenih proizvoda:
-
Hljeb će poskupiti za 7%.
-
Razlog: plate učestvuju sa čak 36% u ukupnim troškovima proizvodnje.
Ovaj primjer jasno pokazuje kako će rast minimalne plate vrlo brzo pogoditi i same građane, naročito one s nižim primanjima, jer će osnovne životne namirnice postati skuplje.
Socijalni aspekt – između dostojanstva i realnosti
S druge strane, nije moguće ignorisati činjenicu da su plate u RS-u među najnižima u regionu. Radnici godinama ističu da je teško živjeti od minimalca i da mladi masovno odlaze u zemlje EU upravo zbog niskih zarada.
Argument vlasti je da društvo ne smije počivati na jeftinoj radnoj snazi. Veća plata, po ovom shvatanju, znači:
-
veće dostojanstvo za radnika,
-
veći podsticaj da ostane u zemlji,
-
povećanu potrošnju, što bi dugoročno moglo stimulisati ekonomiju.
Ipak, bez jasne strategije kako da privreda izdrži ovakve promjene, postoji realan rizik da će kratkoročna dobit za radnike biti poništena rastom cijena i gubitkom radnih mjesta.
Pregovori ili diktat?
Poslodavci insistiraju da se o minimalnoj plati treba razgovarati unutar Ekonomsko-socijalnog savjeta, gdje učestvuju predstavnici sindikata, poslodavaca i vlasti. Međutim, Dodik je najavom povećanja praktično preskočio pregovarački proces i stavio poslovnu zajednicu pred svršen čin.
To otvara pitanje:
-
Da li se odluke o platama donose u skladu s ekonomskim pokazateljima, ili su prvenstveno politički motivisane?
-
Može li se kompromis postići ako su pravila igre unaprijed određena?
Rizici za budućnost
Ako se povećanje zaista sprovede u najavljenom obliku, stručnjaci predviđaju nekoliko mogućih posljedica:
-
porast cijena osnovnih proizvoda,
-
smanjenje zaposlenosti u industrijama koje već sada posluju s gubicima,
-
pad konkurentnosti izvoza, jer će proizvodi iz RS-a biti skuplji na međunarodnom tržištu,
-
mogućnost da dio poslodavaca pređe u sivu ekonomiju, kako bi izbjegao visoke troškove.
Sve to može poništiti prvobitni cilj – poboljšanje standarda građana.
Najava Milorada Dodika o povećanju minimalne plate u RS-u s jedne strane donosi nadu radnicima u bolji životni standard, ali s druge strane unosi nesigurnost u poslovnu zajednicu koja upozorava na ozbiljne ekonomske posljedice.
Dilema je jasna:
-
Kako obezbijediti dostojanstvene plate radnicima, a da privreda ne doživi kolaps?
Bez sistemskog pristupa, investicija u proizvodnju i jačanja konkurentnosti, svako administrativno povećanje plata može rezultirati inflacijom i gubitkom radnih mjesta.
U ovom trenutku, jedno je izvjesno – odluka o minimalnoj plati u RS-u neće proći nezapaženo. Ona će oblikovati ekonomsku i socijalnu sliku entiteta u godinama koje dolaze, a hoće li biti upisana kao mjere uspjeha ili kao izvor novih kriza, zavisiće od toga kako će vlast i poslodavci pronaći balans između političkih ciljeva i ekonomskih realnosti.
