Doktorica (37) jutros pronađena mrtva, bila je dežurna

Tuga u Rumunjskoj: Preminula doktorica Stefanija Szabo, simbol predanosti i humanosti

Rumunjska javnost ostala je u potpunom šoku i nevjerici nakon vijesti o iznenadnoj smrti doktorice Stefanije Szabo, poznate kirurginje i ravnateljice Hitne službe bolnice u gradu Buzău. Imala je svega 37 godina, a iza sebe je ostavila dubok trag u medicinskoj zajednici i u srcima brojnih pacijenata koji su je poznavali.

Smrt mlade liječnice dogodila se u noći između ponedjeljka i utorka, kada je bila na redovnom dežurstvu. Prema prvim dostupnim informacijama, njezine kolege su je ujutro pronašle bez znakova života u sobi za odmor unutar odjela Hitne službe. Iako je prvi uzrok smrti označen kao prirodan, okolnosti njezina iznenadnog odlaska i dalje su predmet istrage i velikog interesa javnosti.

Ova vijest duboko je potresla ne samo bolnicu u kojoj je radila, već i širu zajednicu u Buzăuu, jer je Stefanija bila poznata po svojoj stručnosti, požrtvovnosti i izuzetnoj posvećenosti pacijentima. Samo dan prije smrti, sudjelovala je na službenom događaju otvaranja novog dijela pulmološkog odjela, djelujući pritom zdravo, energično i vedro, bez ikakvih znakova umora ili bolesti.

Tragično otkriće u ranim jutarnjim satima

Prema informacijama koje su prenijeli lokalni mediji, Stefanijine kolege su zabrinuto reagirale kada se nisu mogle telefonski čuti s njom ujutro, nakon dežurstva. Znajući njezinu pedantnost i odgovornost, odmah su krenule da je potraže. Ubrzo su je pronašle u sobi za odmor, gdje je ležala mirno, bez svijesti i bez vitalnih znakova. Pozvana je medicinska ekipa kako bi pokušala reanimaciju, no, nažalost, svi pokušaji oživljavanja bili su bezuspješni.

Njezina smrt zatečena je kao potpuno neočekivana i šokantna, jer doktorica nije imala poznatih zdravstvenih problema, niti je u prethodnim danima pokazivala bilo kakve simptome iscrpljenosti ili bolesti.

Ravnatelj bolnice, Sorin Patrasku, izjavio je za medije:

„Radila je neumorno – dežurstva, odjel, ambulanta, stalna jurnjava. Posljednju konzultaciju imala je nešto iza ponoći, a zatim je otišla u Urgentni centar. Nakon toga je više nismo vidjeli.“

Te riječi najbolje oslikavaju njezinu radnu etiku i duboku posvećenost poslu, koja je često prelazila granice uobičajenog. Stefanija je, kako navode njezine kolege, živjela za svoj poziv.

Profesionalni put i doprinos medicini

Rođena 1. listopada, doktorica Stefanija Szabo pripadala je generaciji mladih liječnika koji su u medicinu unijeli novu energiju, inovativnost i empatiju. Svoju karijeru započela je kao specijalizant kirurgije, a vrlo brzo se izdvojila po preciznosti, smirenosti i sposobnosti donošenja odluka u kritičnim situacijama.

Godine 2021. preuzela je odgovornu funkciju ravnateljice Hitne službe bolnice u Buzăuu. Od tada je pokrenula niz važnih projekata koji su unaprijedili rad službe, uključujući:

• modernizaciju opreme i medicinskih instrumenata,

• uvođenje novih protokola hitnog zbrinjavanja pacijenata,

• poboljšanje uvjeta za osoblje i stvaranje timske atmosfere.

Kolege su je opisivale kao vrijednu, ambicioznu i požrtvovnu osobu, koja je posao doživljavala kao poziv, a ne obavezu. Uvijek je bila spremna da preuzme dodatne smjene, zamijeni bolesne kolege i pruži pomoć svakome kome je to bilo potrebno.

„Ona nije samo liječnica. Bila je vođa, učiteljica i prijateljica. Svojim primjerom nas je inspirirala da budemo bolji i u poslu i u životu,“ navela je jedna od njezinih kolegica na društvenim mrežama.

Život između posla i poziva

Doktorica Stefanija često je na društvenim mrežama dijelila misli o medicini i ljudskosti. U jednoj od svojih posljednjih objava napisala je:

„Medicina nije samo liječenje i dijagnoze. To je srce, empatija i želja da pružiš nadu tamo gdje je najpotrebnija. Svaki pacijent je jedan cijeli svemir.“

Ova rečenica danas se citira širom Rumunjske kao simbol njezine filozofije i duha. Mnogi pacijenti i kolege istaknuli su da je upravo kroz takav pristup – kombinaciju profesionalnosti i iskrene ljudske topline – doktorica Stefanija postala omiljena i poštovana među svima koji su je poznavali.

Smatrala je da se liječnik ne može ograničiti samo na dijagnoze i terapije, već da mora biti i psihološka podrška, ohrabrenje i izvor povjerenja. Njezina vrata su, kako kažu kolege, uvijek bila otvorena i za pacijente i za osoblje – nikada nije odbila razgovor, savjet ili pomoć.

Dan prije smrti – trenutak koji danas ima težinu sjećanja

Posebno je potresna činjenica da je samo dan prije tragičnog događaja, doktorica Stefanija prisustvovala svečanom otvaranju novog pulmološkog odjela u bolnici. Bila je nasmijana, razgovarala s kolegama, planirala buduće projekte i govorila o nadolazećim reformama u službi.

Nijedan znak nije upućivao na to da bi mogla doživjeti zdravstveni kolaps. Ovaj kontrast između životne energije i iznenadne smrti dodatno je pojačao tugu i osjećaj bespomoćnosti među njenim suradnicima.

Reakcije kolega i zajednice

Nakon vijesti o smrti, društvene mreže i lokalni mediji ispunjeni su porukama sućuti. Brojni liječnici, medicinske sestre, pacijenti i prijatelji dijelili su uspomene na Stefaniju, uz izraze zahvalnosti za sve što je učinila.

„Otišla je prerano, ali iza sebe je ostavila trag ljubavi, dobrote i vjere u smisao služenja drugima,“ stoji u jednoj od objava bolničkog kolektiva.

U bolnici je održan i memorijalni skup, gdje su kolege zapalile svijeće i položile cvijeće u prostoriji gdje je radila. Mnogi su je opisali kao osobu koja je živjela brzo, intenzivno i s potpunom predanošću, a iza koje ostaje praznina koju će biti teško popuniti.

Prirodna smrt – ali s porukom o granicama izdržljivosti

Iako su prve informacije pokazale da je uzrok smrti prirodan, mnogi u medicinskoj zajednici ističu da se mora govoriti i o posljedicama prekomjernog rada i kroničnog umora među zdravstvenim radnicima.

Liječnici, osobito oni u hitnim službama, često rade duge smjene, pod stalnim stresom i pritiskom. Tijelo i um, čak i kod najjačih, imaju svoje granice. U tom smislu, Stefanijina smrt postavlja važna pitanja:

• Koliko zdravstveni sustav brine o zdravlju svojih liječnika?

• Postoje li mehanizmi koji osiguravaju odmor i podršku za medicinsko osoblje?

• Jesmo li, kao društvo, svjesni koliko su ti ljudi izloženi emocionalnom i fizičkom iscrpljenju?

Njezina priča tako postaje simbol jedne tihe borbe – borbe liječnika koji svakodnevno spašavaju druge, a rijetko imaju priliku odmoriti i brinuti o sebi.

Smrt doktorice Stefanije Szabo nije samo osobna tragedija za njezinu obitelj i kolege, već i podsjetnik na krhkost ljudskog tijela, čak i onih koji su posvetili život liječenju drugih.

U svojih 37 godina, ostavila je neizbrisiv trag – ne samo kao kirurginja i ravnateljica, već prije svega kao čovjek pun suosjećanja i vjere u smisao medicine. Njena energija, osmijeh i predanost postali su inspiracija mladim liječnicima širom Rumunjske.

U vremenu kada se medicinska profesija često suočava s birokratskim pritiscima, manjkom osoblja i preopterećenjem, Stefanijin primjer pokazuje što znači živjeti poziv s potpunim srcem. Iako je otišla prerano, njezina poruka ostaje snažna:

„Medicina je više od znanosti – to je način života. To je briga, dodir, pogled i riječ koja liječi.“

Zbog toga će ime dr. Stefanije Szabo još dugo ostati sinonim za ljudskost, profesionalnost i tiho herojstvo onih koji nose bijeli mantil.