Nakon usvajanja Rezolucije o Srebrenici, kojom se 11. srpnja proglašava Međunarodnim danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici, uključili smo se u razgovore s aktivistima, novinarima i istraživačima o dubokom utjecaju koji će ovaj značajan povijesni događaj imati na oba domaćoj bosanskohercegovačkoj zajednici, ali i svjetskoj sceni.
Među osobama s kojima je N1 razgovarao o ovoj temi bila je i Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava Srbije.
Na donošenje Rezolucije, kako ističe, prvenstveno je utjecala vlast u Beogradu. Tvrdi da je nedavna akcija tek zakašnjeli odgovor globalne zajednice na dugogodišnji povijesni revizionizam ugrađen u sistemske prakse Srbije.
Kako tvrdi Biserko, rezolucija je samo razotkrila pravu prirodu političkog programa Beograda.
Dragan Bursać, novinar, istaknuo je sveobuhvatno uključivanje pojedinaca iz različitih sektora – političkog, ekonomskog, obrazovnog i vjerskog – u proces revizije prošlosti u Srbiji i RS.
Opozicija u Republici Srpskoj i Srbiji ima narativ oko pitanja genocida. Tvrde da bi neusvajanje Rezolucije za njih bila pobjeda, a za Vučića poraz. Važno je podsjetiti da Nenad Nešić, ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine, ne samo da negira genocid, već se i otvoreno izruguje žrtvama bez ikakvih posljedica. Osim toga, imaju medije koji kontinuirano negiraju genocid. Zbog toga Rezolucija ima povijesni i kulturni značaj, a ne pravni autoritet. Odgovornost za uhićenje je na Tužiteljstvu BiH, a ne na Rezoluciji. Bursać je to istaknuo u emisiji N1 te podsjetio da su potrebne zakonske izmjene provedene prije više od dvije godine.
Također, istaknuo je potrebu rješavanja situacije oko zemalja koje su se suzdržale od glasovanja, jer je njihovo djelovanje obilježeno brojnim zloporabama.
Da se konačno pozabavimo pitanjem poznatog suzdržanog, važno je pojasniti da iako su mnoge zemlje izrazile svoju temeljnu podršku Rezoluciji o Srebrenici, one nisu glasale iz razloga koji nisu povezani s Bosnom i Hercegovinom. Ti su razlozi prvenstveno vezani uz sferu utjecaja Ruske Federacije. Vrijedi napomenuti da bi, da im se pružila prilika, glasali za rezoluciju.
Također, istaknuo je problem pomicanja fokusa sa žrtava na Vučića i druge pojedince koji negiraju zločine, kao i neutemeljeni narativ koji sve Srbe prikazuje kao genocidne naravi, što je ocijenio krajnjom besmislicom.
Prema riječima Dragana Bursaća, Eurosong se pretvorio u nešto sasvim drugo. Vidljiv je bio prizor pojedinaca umotanih u zastave koji prkose kućnim pravilima. Vučićev govor dobio je prijeteći ton prema UN-u, predstavljajući se pomalo kao žrtva. No, od suosjećanja prema stvarnim žrtvama u Srbiji nije bilo ni traga. Umjesto toga, slavilo se diljem Beograda, ostavljajući čovjeka za razmišljanje o pravoj prirodi tih svečanosti. Ovu enigmu teško bi razotkrili čak i neuropsihijatri.
Jasmin Medić, doktor povijesnih znanosti i znanstveni suradnik sa suvremene povijesti na Institutu za povijest Sveučilišta u Sarajevu, ističe nužnost provedbe sankcija u borbi protiv revizionizma. Naglašava da nedavna optužnica za negiranje genocida služi kao značajan i učinkovit presedan u tom pogledu.
Medić ističe važnost sjećanja na zemlje koje su podržale Rezoluciju jer ona simbolizira moralno zadovoljstvo.
Naglasak je na povijesnom značaju država na suvremenom Zapadu, gdje se podupiru demokracija i ljudska prava, koje podržavaju rezoluciju. To je u oštroj suprotnosti s državama kojima upravljaju diktatorski režimi. Potpora Austrije, primjerice, ima veću težinu od potpore Nikaragve. Jednako je važna ogromna potpora Europske unije rezoluciji. Kada povijest bude prepričavala ovaj događaj, više će istaknuti usvajanje rezolucije nego specifičnosti glasovanja.
Napominjemo da je Rezolucija dobila 84 glasa za, 68 suzdržanih, a protiv nje bilo je 19 zemalja.
