U petak dženaza policajcu Samiru Mustafiću.

Priče o ljudima koji su svoj život posvetili zaštiti drugih i zajednice u kojoj žive uvijek u nama bude posebne emocije. Kada jedan takav život tragično prestane, bol porodice, prijatelja i kolega prelazi okvire privatnog i postaje tuga cijelog društva. Smrt policajca Samira Mustafića iz Tuzle upravo je jedan od tih trenutaka koji podsjeća koliko je služba zaštite građana zahtjevna, rizična i u isto vrijeme časna.

Ovaj tekst predstavlja detaljno prepričavanje izvornog članka koji govori o njegovom posljednjem ispraćaju, životu, porodici i hrabrosti kojom je obilježio svoju karijeru. Cilj je zadržati sve informativne detalje, ali ih izraziti drugačijim stilom, naglašavajući emotivnu i društvenu dimenziju njegove priče.

Posljednji ispraćaj

U petak, 29. augusta 2025. godine, bit će održana dženaza Samiru Mustafiću, policajcu čije je ime ostalo upisano u sjećanjima ljudi zbog njegove hrabrosti i nesebične predanosti poslu. Dženaza će se klanjati nakon ikindije namaza u 16:32 sati, ispred džamije Ševar, a potom će se ukop obaviti na mezarju istog naziva.

Prije same dženaze, građani, prijatelji i kolege imat će priliku da mu odaju posljednju počast. Organizovan je ispraćaj ispred Komemorativnog centra Tuzla, u periodu između 14:00 i 15:30 sati. Time je porodica željela omogućiti svima koji su poznavali Samira, ili su jednostavno željeli odati poštovanje njegovom djelu, da se oproste na dostojanstven način.

Emotivni oproštaj porodice

Među najpotresnijim trenucima bila je oproštajna poruka njegove supruge Emine. U njenim riječima osjeća se ogromna ljubav, zahvalnost, ali i tuga. Ona se obratila Samiru riječima pune emocija, zahvaljujući mu na svemu što je dao porodici: na ljubavi, osmijehu, podršci i zajedničkim trenucima.

Njena poruka prenosi vjeru da smrt nije kraj, već samo privremeni rastanak tijela. Emina je izrazila uvjerenje da će se ponovno susresti u Džennetu, u svijetu bez bola i suza. Završila je riječima molitve: „Inna lillahi we inna ilejhi radži’un“, podsjećajući prisutne na univerzalnu istinu o prolaznosti života i povratku Bogu.

Taj emotivni oproštaj nije bio važan samo za porodicu; on je duboko dirnuo sve prisutne, podsjetivši ih da iza hrabrog policajca stoji i čovjek koji je bio suprug, otac i oslonac svojoj porodici.

Komemoracija u Tuzli

Tog istog dana, prije dženaze, organizovana je i komemoracija u čast Mustafića. Održana je u Narodnom pozorištu Tuzla u 11:00 sati, gdje su se okupili članovi porodice, kolege iz policije, prijatelji i brojni građani.

Na tom skupu govorili su oni koji su Mustafića poznavali najbliže, prisjećajući se njegovih osobina: profesionalnosti, odgovornosti, ali i ljudske topline. Bio je prepoznat po tome što nikada nije ostavljao kolege same, uvijek je bio spreman da pomogne, a posao je doživljavao kao poziv, a ne samo zanimanje.

Komemoracija je imala i simbolički značaj — pokazala je da zajednica ne zaboravlja svoje heroje i da se hrabrost i žrtva cijene i pamte.

Tragične okolnosti nestanka i pronalaska

Da bi se shvatila težina ovog događaja, važno je prisjetiti se okolnosti koje su dovele do Mustafićeve smrti. 27. marta 2025. godine, tokom policijske intervencije, Samir je ušao u nabujalu rijeku Jalu u Tuzli, pokušavajući sustići osumnjičenog Eldara Galića. U tom trenutku voda je bila izuzetno jaka i nepredvidiva. Samir je nestao u rijeci, a od tada mu se gubio svaki trag.

Uslijedila je višemjesečna potraga. Policija, civilna zaštita, volonteri i porodica pretraživali su različite lokacije, ali rezultata nije bilo. Tek 24. augusta 2025. godine, njegovo tijelo pronađeno je u koritu rijeke Spreče, u mjestu Miričina kod Gračanice. Vijest o pronalasku donijela je barem djelomičan kraj višemjesečnoj neizvjesnosti, iako je tuga zbog gubitka bila nemjerljiva.

Odlikovanje i priznanje

Za hrabrost i odanost službi, Mustafić je posthumno nagrađen medaljom za izuzetnu hrabrost. Ovo priznanje ima snažnu simboliku, jer potvrđuje da njegova žrtva neće biti zaboravljena i da društvo prepoznaje vrijednost policajaca koji rizikuju svoje živote kako bi zaštitili druge.

Njegovi najbliži opisuju ga kao nesebičnog profesionalca, dobrog kolegu i čovjeka velikog srca. Iza sebe je ostavio suprugu, dvoje djece, roditelje, rodbinu i prijatelje, ali i dubok trag u zajednici kojoj je služio.

Šira simbolika i značaj

Samirova priča ne završava samo u privatnom krugu njegove porodice. Ona otvara i šira pitanja o tome koliko cijena sigurnosti koju uživamo u svakodnevnom životu može biti visoka. Policajci i drugi službenici sigurnosti često rade u uslovima u kojima su njihovi životi ugroženi.

Mustafićev primjer nas uči nekoliko važnih lekcija:

• Hrabrost nije odsustvo straha, već spremnost da se postupi ispravno uprkos opasnosti.

• Žrtva pojedinca može imati ogroman značaj za cijelu zajednicu, jer pokazuje granicu predanosti službi.

• Sjećanje je dužnost svih nas — samo tako herojstvo ostaje živo i nakon fizičkog odlaska.

Smrt policajca Mustafića podsjeća nas da iza uniforme stoje ljudi, sa svojim porodicama, snovima i planovima. Kada izgube život na dužnosti, njihov gubitak nije samo profesionalni — to je ljudski gubitak, koji pogađa širu zajednicu.

Smrt Samira Mustafića ostavila je dubok trag ne samo u njegovoj porodici, već i među kolegama, prijateljima i građanima Tuzle i šire. Njegova dženaza, emotivni oproštaji i komemoracija svjedoče o tome da je bio mnogo više od policajca — bio je čovjek posvećen porodici, poslu i zajednici.

Njegova priča je priča o hrabrosti, ali i o prolaznosti života. Ona nas uči da vrijednost jednog čovjeka ne mjerimo samo njegovim postignućima, već i načinom na koji je dotakao tuđe živote. Mustafić je ostavio iza sebe nasljeđe dobrote, profesionalnosti i požrtvovanosti.

Danas, dok ga porodica oplakuje, zajednica mu se zahvaljuje. Medalja za hrabrost je priznanje, ali i obaveza svih nas da njegovo ime ne padne u zaborav. Oni koji su živjeli uz njega znaju da Samir nije otišao u potpunosti — ostao je u sjećanjima, u uspomenama, u ljubavi koju je dao i u zajednici koju je služio.

Na kraju, njegov život i smrt su podsjetnik da prava snaga jedne zajednice leži u ljudima koji su spremni dati sve za sigurnost i dobrobit drugih. Samir Mustafić bio je jedan od njih, a njegovo ime ostaće simbol hrabrosti i predanosti službi.