Hajra i njen suprug iz Jablanice proveli su užasnu noć dok je poplava gutala njihovu kuću, zarobivši ih ispod vitrine, dok je voda nemilosrdno nadirala. Hajila i njen suprug iz Jablanice jedni su od rijetkih koji su preživjeli stravičnu poplavu, tek što su izbjegli nedaće koje su odnijele brojne živote.
Tu bi noć pamtio kao najstrašniju noć. Bezbrižno su zaspali, a probudili su ih brzaci usred noći. Nažalost, to nije bila noćna mora, već zastrašujuća stvarnost. Te kobne noći, oko pola tri, spavali su kada se kuća odjednom zatresla. Hajira je otvorila oči i vidjela da se vitrina razbila i pala na njih.
Ona i njezin suprug bili su zarobljeni ispod vitrine, s odjećom zalijepljenom za drvo, dok se nisu uspjeli osloboditi dok je voda nemilosrdno ulazila u kuću. Taj trenutak bio je sudbonosan – osjetili su da im život visi o koncu. – Spavali smo i oko 2.30 ujutro kuća se zatresla. Kad sam otvorio oči, vidio sam da je vitrina razbijena i da je pala na nas.
Zapeli smo i odjeća je počela padati. Dok se sve nije srušilo i nismo je se mogli riješiti i voda je ulazila u kuću.” Na kraju su oboje bili goli, a voda im je bila do struka. Hellin suprug, iako se zbog zdravstvenih problema nije mogao kretati, uspio je spasiti je od utapanja prisjetila se sa suzama u očima: „Djed me spasio i jedva sam preživjela. “
“U jednom trenutku bili smo potpuno goli i voda nam je bila do struka. Bila sam starica i sramila sam se svoje golotinje. Kad su me izvodili pokrili su me plahtom. Zdravstveni problemi su mi smetali. Teško, on Pobrinuo se da ne potonem i ne ugušim se, ali šteta koju su pretrpjeli u poplavi je neopisiva.
Ne daj Bože da to itko vidi – rekao je u bolnoj tišini. Taman kad je mislila da je stvar gotova i da više nema nade za spas, stigao je neočekivani spas. Mlada žena iz Jablanice izvukla ju je iz poplavljene kuće, ali kako kaže, u tom trenutku nije osjetila olakšanje, već sramotu – bila je gola i izmučena. Od dva sata ujutro do devet sati ujutro bili su im natečeni u vodi, a tijela izranjavana i izranjavana vitrinama.
“Poslije ponoći, ponekad od 2:30 do 9 ujutro, bili smo u vodi. Noge su mi otekle od hladnoće, a vitrine su nas udarale i imali smo modrice po cijelom tijelu.” za spašavanje Zarobljen u podrumu, prozori su razbijeni, a krhotine su se slijevale s krova. Gledali su užasnuto očekujući da će se krov srušiti.
Ipak, sreća je bila na njihovoj strani – preživjeli su. “Pod se urušio u podrum i razbijeni su prozori, ali su nas mladići uspjeli izvući iz haosa. Samo smo gledali kada nam se krov srušio na glavu. Ali preživjeli smo.” Hajra je već doživjela gubitak sin Bila je to velika tragedija za njihovu obitelj. Nakon što im je sin umro, suprug je pao i slomio kuk i rebra, zbog čega je bio polunepokretan.
“Opet smo sretni jer smo preživjeli”, rekla je kroz suze Hajra, iako je njegova pokretljivost dovedena u pitanje. Prošli smo kroz veliki strah i ne znam hoćemo li se ikada oporaviti od toga. – Prije poplave sin mi je umro i jedva smo preživjeli, a sada zbog poplave imamo veliku obitelj. Kad je naš sin umro, moj muž je pao i natukao kuk i rebra.
