Vijeće Kantonalnog suda u Tuzli prihvatilo je prijedlog Tužilaštva Tuzlanskog kantona i u petak, 12. septembra, odredilo pritvor Ahmedu Kastratiju iz Tuzle, protiv kojeg je potvrđena optužnica za krivično djelo ubistvo.

U Tuzli se nedavno dogodio tragičan slučaj koji je snažno potresao lokalnu zajednicu. Kantonalni sud u Tuzli donio je odluku kojom je prihvatio prijedlog Tužilaštva Tuzlanskog kantona da se odredi pritvor Ahmedu Kastratiju, optuženom za krivično djelo ubistvo. Prema optužnici, riječ je o događaju u kojem je smrtno stradao Saša Vilušić, a slučaj je izazvao veliku pažnju javnosti ne samo zbog samog čina, već i zbog kontradiktornih stavova o prirodi i okolnostima incidenta.

S jedne strane, Tužilaštvo iznosi tvrdnje da je optuženi svjesno upotrijebio tehniku koja može dovesti do smrtnog ishoda, dok s druge strane, porodica Kastrati ističe da se radilo o nesretnom spletu okolnosti, bez ikakve namjere da se prouzrokuje tragedija. Ova suprotstavljena gledišta čine osnovnu dilemu slučaja, a cijela priča postavlja važna pitanja o pravdi, odgovornosti i načinu na koji se oblikuje percepcija javnosti.

Okolnosti događaja

Prema navodima optužnice, sve se odigralo 10. jula 2025. godine. Toga dana, Ahmed Kastrati se, iz za sada neutvrđenih razloga, fizički sukobio sa Sašom Vilušićem. Tokom sukoba, Kastrati je neočekivano zadao snažan udarac u predjelu lijevog oka oštećenog. Posljedice su bile dramatične:

• Gubitak svijesti – Vilušić je odmah pao u nesvjesno stanje.

• Teške povrede – zbog udarca i pada, došlo je do prijeloma očnog zida, kao i do višestrukih povreda mozga.

• Smrtni ishod – povrede su se pokazale fatalnim, a Vilušić je preminuo istog dana.

Tužilaštvo dodatno naglašava da Kastrati nije bio običan građanin bez ikakvih vještina, već osoba koja je trenirała kickbox. Kao poznavalac borilačkih tehnika, on je bio sposoban da nanese izuzetno razorne udarce pesnicom, što se, prema njihovom mišljenju, jasno ogleda u smrtnim posljedicama.

Stav Tužilaštva

Tužilaštvo Tuzlanskog kantona smatra da je optuženi bio potpuno svjestan da udarac u glavu, kao vitalni dio tijela, može rezultirati smrću. Prema toj interpretaciji:

1. Udarac je bio snažan i ciljano usmjeren – na osjetljivo područje oka i glave.

2. Posljedice su bile predvidljive – svako ko poznaje osnove borilačkih vještina zna da takvi udarci nose visoki rizik.

3. Postoji element namjere – čak i ako nije postojala direktna želja da se žrtva usmrti, svjesnost o mogućim posljedicama implicira pravnu odgovornost.

Iz tih razloga Tužilaštvo je insistiralo na pritvoru, a sud je taj prijedlog prihvatio.

Reakcija porodice Kastrati

Sasvim drugačiji ton dolazi iz porodice optuženog. Otac, Hazim Kastrati, obratio se javnosti putem medija. Njegova izjava imala je cilj da predstavi Ahmeda ne samo kao osumnjičenog, već i kao čovjeka koji ima svoju biografiju i životne zasluge.

On je u svom obraćanju naglasio nekoliko ključnih stvari:

• Ahmed je neosuđivan – do trenutka incidenta nije imao krivični dosije.

• Društveni angažman – njegov sin je bio član Gorske službe spašavanja Tuzlanskog kantona, volontirao tokom poplava 2014. u Zenici i okolnim selima, učestvovao u akcijama pomoći prilikom urušavanja kamenoloma u Jablanici, te bio višegodišnji učesnik Marša mira.

• Humanost – Ahmed je redovan dobrovoljni darivalac krvi u UKC Tuzla.

Prema riječima oca, ovi detalji govore o njegovom karakteru i stavljaju pod znak pitanja tvrdnje da se radilo o osobi koja bi hladnokrvno i s namjerom nekoga usmrtila.

Spor oko kickboxa

Posebno sporna tačka jeste tvrdnja Tužilaštva da je Kastrati trenirao kickbox i da je time stekao sposobnost da nanosi razorne udarce. Hazim Kastrati to kategorički demantuje. On tvrdi da njegov sin:

• Nije bio takmičar u kickboxu.

• Nije bio član nikakvog kluba ili saveza.

• Nema nikakvu zvaničnu povezanost sa Kickbox savezom BiH, što je, kako navodi, potvrdio i sam Savez.

Na osnovu toga, porodica smatra da su optužbe o uvježbavanju udarca neutemeljene i da imaju za cilj da otežaju položaj optuženog u javnosti.

O događaju samom

Hazim Kastrati je u svom obraćanju podcrtao još nekoliko aspekata koji, po njegovom mišljenju, mijenjaju percepciju slučaja:

• Incident je završio nakon samo jednog udarca.

• Na snimku, koji je široko dostupan, vidi se da Ahmed potom prilazi Vilušiću i da se prisutni pokušavaju pobrinuti za njega dok policija i hitna pomoć nisu stigle.

• Porodica izražava saučešće oštećenima, ali isključuje bilo kakvu namjeru da se nekome oduzme život.

Hazim jasno ističe da njegov sin ne bježi od odgovornosti. Prema njemu, svako treba da snosi posljedice za ono što je uradio, ali smatra da nije pravedno Ahmeda prikazivati kao hladnokrvnog ubicu niti porodici nametati dodatni teret kroz osude javnosti.

Slučaj Ahmeda Kastratija i smrti Saše Vilušića otvara brojna pitanja koja daleko prevazilaze samo pravni aspekt. Radi se o sudaru dvije interpretacije:

• Tužilaštvo ističe da je udarac bio svjestan, ciljan i potencijalno smrtonosan, zbog čega smatraju da se radi o ubistvu s elementima namjere.

• Porodica optuženog naglašava njegovu humanost, društveni angažman i okolnosti koje ukazuju na to da tragedija nije bila planirana, već posljedica nesretnog događaja.

Ono što se može zaključiti jeste da ovaj slučaj pokazuje koliko je tanka granica između nesretnog slučaja i krivične odgovornosti. Javnost često zauzima stav na osnovu fragmentarnih informacija i medijskih izvještaja, ali konačnu riječ daje sud, koji mora pažljivo razmotriti sve dokaze, izjave svjedoka i stručna mišljenja.

Tragedija u Tuzli podsjeća nas da se u jednoj sekundi može promijeniti više života – život onoga koji je stradao, njegove porodice, ali i onoga koji je osumnjičen za to djelo. Bez obzira na ishod suđenja, ostaje činjenica da su dvije porodice pogođene neizbrisivom boli.

Konačno, ovaj slučaj postavlja i moralno pitanje: kako balansirati između razumijevanja i empatije prema žrtvi i porodici, te prava osumnjičenog da se njegovo djelo sagleda u cjelini, sa svim okolnostima koje su do njega dovele.