U današnjem članku vam pišemo na temu jednog od najjezivijih zločina u američkoj historiji koji je zauvijek promijenio način na koji doživljavamo Noć vještica. Ovo je priča o tragediji koja je pokazala kako strah ponekad dolazi iz mjesta gdje ga najmanje očekujemo – iz vlastitog doma.
- Noć vještica, 31. oktobar 1974. godine, trebala je biti vesela večer za osmogodišnjeg Timotija O’Brajana iz Teksasa. Obučeni u kostime, on, njegova sestra Elizabet i njihov otac Ronald Klark O’Brajan krenuli su u tradicionalni obilazak kuća, tražeći slatkiše pod maskom igre „trik ili poslastica“. U društvu im se pridružio i porodični prijatelj, Džim Bejts, sa svoje dvoje djece. Djeca su sa uzbuđenjem trčkarala od vrata do vrata, dok su roditelji ponosno gledali njihova nasmijana lica.
Ali, iza te obične obiteljske večeri, odvijala se priča koja će slomiti srca i izazvati strah širom svijeta. Tokom obilaska, grupa djece naišla je na kuću gdje se niko nije javio. Nestrpljivost ih je natjerala da idu dalje, dok je Ronald ostao kod vrata. Nešto kasnije, pridružio se grupi i donio djeci po još jednu poslasticu – duge plastične cijevi sa bombonima poznate kao „Pixy Stix“.
- Kasnije te večeri, mali Timoti, umoran ali sretan, zamolio je oca da pojede jedan od prikupljenih slatkiša. Odabrao je baš „Pixy Stix“. Otac mu je pomogao da otvori bombonu jer je prah unutra bio zbijen. Timoti je odmah osjetio gorak okus, ali Ronald ga je uvjerio da popije sok i ispere usta.
Samo nekoliko minuta kasnije, vesela priča pretvorila se u užas. Timoti se počeo grčiti, povraćati i gubiti svijest. Uprkos brzoj reakciji roditelja, dječak je preminuo na putu do bolnice – manje od sat vremena nakon što je pojeo bombonu. Obdukcija je otkrila da je slatkiš bio zatrovan smrtonosnom dozom kalijum-cijanida. Toliko jakom da je mogla ubiti i dvoje odraslih ljudi.
Policija je otkrila da je Ronald podijelio još četiri iste otrovane bombone – i da su one, pukom srećom, ostale nepojedene. Sumnja je logično pala na njega. U prvim izjavama, Ronald je tvrdio da je slatkiše dobio od „nepoznate osobe s dlakavom rukom“ koja je kroz poluotvorena vrata pružila slatkiše. Ali, kako su dani prolazili, njegova priča se rastakala poput iluzije.
- Istraga je otkrila da nijedna kuća u tom kraju nije dijelila „Pixy Stix“ te noći. Štaviše, otkriveno je da je Ronald bio duboko u dugovima. Preko 100.000 dolara duga opterećivalo je njegovu porodicu, pa je, u pokušaju da spasi sebe, uzeo dvije polise životnog osiguranja – svaka po 30.000 dolara – na ime svoje djece. Tužilaštvo je otkrilo da je planirao ubiti i Elizabet i djecu svog prijatelja Bejtsa, kako bi zločin izgledao kao nesretna slučajnost.
Ova informacija šokirala je zajednicu. Ronald Klark O’Brajan, poznat kao miran otac i optičar koji je služio i kao đakon u crkvi, zapravo je bio hladnokrvni ubica, koji je zbog pohlepe ubio vlastito dijete. Javnost mu je ubrzo nadjenula jeziv nadimak – „The Candyman“, čovjek koji je zloupotrijebio najneviniji simbol djetinjstva: slatkiše.
Suđenje je pratila cijela Amerika. Porota ga je proglasila krivim za ubistvo i osudila na smrtnu kaznu 3. juna 1975. godine. Ronald je pogubljen 31. marta 1984. godine, a dan njegove smrti mnogi su čekali s osjećajem da se pravda bar djelomično ispunila.
Zločin Ronalda O’Brajana ostavio je dubok trag u američkoj psihologiji. Noć vještica više nikada nije bila ista. Roditelji širom svijeta počeli su pregledati dječje vrećice sa slatkišima, tražeći znakove kvarenja, otrova ili britve. Njegovo ime postalo je sinonim za strah, a njegova priča legenda koja i danas plaši roditelje.
- Ovaj slučaj učinio je Noć vještica praznikom opreza. Više se ne radi samo o igri i slatkišima, već o nepovjerenju prema svakom nepoznatom daru. A Ronald O’Brajan ostao je simbol najgore izdaje: oca koji je ubio svoje dijete zarad novca.
Njegov zločin nije samo tragična priča – to je mračno podsjećanje da zlo ponekad nosi najnježniji osmijeh. I da najopasnije maske nisu one koje vidimo u noći, nego one koje ljudi nose svakoga dana.
