Goca Božinovska poznata je ličnost, o kojoj ima dosta informacija. Međutim, rijetko odgaja kćer iz prethodnog braka. Primarni fokus i posvećenost joj je isključivo sin Marko, kojeg smatra svojim kumčetom. Čini se da se možda prestala brinuti za svoju kćer, što je tema o kojoj ćemo se detaljnije pozabaviti u ostatku ovog članka.
Od samog početka, u hrabrom i iskrenom priznanju na Hype televiziji, potpuno sam jasno dala do znanja da se moj osjećaj sebe proteže mnogo dalje od toga da sam kći Goce Božinovske. Posvetio sam se svim srcem, svladavajući izazove i boreći se kroz život, zasluživši svoj položaj pod bezgraničnim nebom.
Jelena se kao mala našla pod brigom bake Radmile zbog sve lošijeg braka svojih roditelja. Dok Jelenini roditelji tvrde da se to dogodilo kasnije, njezina baka tvrdi da se to dogodilo kada je imala samo tri mjeseca. Jelenina susjeda u tom je razdoblju pružala pomoć oko dojenja jer njezina baka, budući da je i sama mlada, nije mogla ispuniti taj zadatak.
Odrastajući u kršćanskom kućanstvu, Jelena je poučena koliko je važno ne gajiti zamjerke prema roditeljima, unatoč izazovnim okolnostima. Dok ju je baka uvijek podsjećala da su joj oni biološki roditelji, Jelena se smatrala sretnicom što je u životu imala majčinsku figuru. Budući da je živjela u neposrednoj blizini kraljevske obitelji na selu, Jelenina baka odigrala je ključnu ulogu u njezinu odgoju, stvarajući snažnu i dragu vezu između njih.
Odsutnost moje bake duboko je utjecala, jer je ona igrala vitalnu ulogu u mom odgoju počevši od rane dobi od tri mjeseca. Iako nisam živjela s roditeljima, u Beograd sam se preselila kad sam napunila 15 godina. Opisati je izazovan je pothvat, jer je njezina prisutnost imala nezamjenjiv značaj u mom postojanju. Njezina je smrt ostavila prazninu u meni, a ona je uvelike utjecala na osobu kakva sam postao. Vrijedi spomenuti da je izrazila nevoljkost upuštati se u sjećanja na djetinjstvo koje je provela na selu uz svoju baku.
Potpuno transparentno, moram pojasniti da odgovornost ne leži na mojoj majci. Točnije, moj djed, otac mog majčinog lika, borio se s teškom ovisnošću o alkoholu i nepredvidivim temperamentom. Nerijetko bi se kući vraćao pijan i izlagao maltretiranju ne samo moju baku nego i one koji su bili u njegovoj blizini. Kao malo i ranjivo dijete, trudila sam se pomoći svojoj baki tijekom ovih mučnih epizoda. Ti su susreti ostavili neizbrisiv trag u mojoj psihi. Ipak, kako je vrijeme odmicalo i ja sazrijevao, uspio sam uspostaviti vlastiti neovisan život, oformiti vlastitu obitelj i njegovati poseban osjećaj za sebe.
Tijekom svog burnog odrastanja stekla sam sposobnost opraštanja i internaliziranja određenih iskustava. Ovo izazovno djetinjstvo podarilo mi je dar razlučivanja, omogućivši mi da razlikujem dobro od zla, što je sada postalo sastavni dio mog identiteta. Kako je vrijeme prolazilo, postajao sam sve jači i otporniji. Iako se mogu osjećati ranjivo u prisutnosti male djece, zbog vlastitog odgoja i mudrosti koju mi je prenijela baka, posjedujem izvrsnu sposobnost prepoznavanja i pomoći onima koji su napušteni ili su u potrebi. U ovoj djeci vidim odraz sebe mlađeg, jer sam i ja proživljavala i teškoće i trenutke radosti uz svoju baku. Moj je život bio ispunjen brojnim traumatičnim događajima, do te mjere da bih mogao sastaviti cijeli roman o njima.
Jelenin djed imao je snažnu sklonost alkoholu i orkestrirao mučne situacije koje su ostavile trajan trag u njezinom sjećanju. U mojoj obitelji postojao je obrazac zlouporabe alkohola od strane mog djeda po majci. Dok sam ja imala sreću da nikad nisam bila meta njegovog zlostavljanja, moja baka nije bila te sreće i patila je zbog njegovih nasilnih sklonosti. Još uvijek se živo sjećam tjeskobe tih trenutaka, dok su moji plač i suze svjedočili o dugotrajnoj traumi koju sam proživio.
Nakon što su vlasti obaviještene, moj djed je odmah izvučen iz teškog položaja, bez obzira na bilo kakve dodatne čimbenike. Ključno je priznati da ne smatram svoju majku odgovornom, jer je mojoj baki povjerila moju dobrobit, pokazujući istinsku zabrinutost za moju sigurnost. Međutim, otprilike sedam mjeseci komunikacija između moje majke i mene je prekinuta, prvenstveno zbog mojih vlastitih postupaka koji su kod nje izazvali određeni stupanj frustracije. Duboko žalim zbog odluka koje sam donio u tom razdoblju. Srećom, naš je odnos od tada doživio značajan napredak i sada dijelimo čvrstu i pozitivnu vezu, što je potvrdila i sama moja majka.
Bez imalo oklijevanja naglasila je da je njezina baka bila izložena intenzivnom zlostavljanju od strane njezina djeda. Kad god bi se odao alkoholu, njegovi uznemirujući postupci izbijali bi u prvi plan, navodeći je da strastveno poziva sve žene da odbiju bilo kakav oblik prihvaćanja i odmah obavijeste nadležne vlasti o takvim pojavama.
Nakon preseljenja u Surčin, željno sam iščekivala dolazak sestre Zorane, jer sam se smjestila kod majke i pokojnog Zokija. Zoki, zaista izuzetna osoba, primio me u svoj život kao da sam njegovo dijete. I moja baka i ja smo cijenili vrijeme koje smo provodili s njima. Na kraju je moj djed preminuo, a njihov je utjecaj odveo moj život na pozitivniji put. Jelena je, inspirirana njihovom pričom, odlučila da se i ona preseli u Surčin, u pratnji majke i Zorana Šijana, koji su joj bili jako dragi i inzistirali da postane dio njihovog domaćinstva. Važno je napomenuti da Jelena za boksača veže samo lijepe uspomene.
Zoran Šijan, neka počiva u miru, imao je jedinstveno i drago mjesto u mom srcu, poput mog vlastitog oca. Ljubav i briga koje sam primio od njega daleko su nadmašivali ljubav mog biološkog oca, a moj otac i sam priznaje tu stvarnost. I dan danas u novčaniku nosim dragu fotografiju Zorana Šijana koja mi služi kao svojevrsni zaštitni amajlija. On mi je poklonio moj prvi par tenisica, što je gesta koja i dalje ima neizmjerno sentimentalno značenje. Uz srdačno sjećanje izrazila je duboku zahvalnost u svojim riječima.
Zokijeva ljubav prema meni bila je duboka i prenio mi je želju da se pridružim njemu i mojoj majci u njihovom domaćinstvu. No, sama pomisao na odvajanje od bake bila je nepodnošljiva, pa je ostala s nama. Nedugo nakon toga na svijet je otišla moja sestra, a potom i brat Miroslav. Pohađala sam školu u Beogradu, gdje je moja baka često dolazila kako bi pomogla oko čuvanja Zorane i Mirka. Dolazak moje sestre i brata donio je neizmjernu sreću u naše živote. Nadalje, moja baka se zalagala za Gocu, ističući njeno prisustvo i pokazujući razumijevanje, čak i izdaleka, bez trunke negodovanja.
Tijekom mog djetinjstva moja je majka bila stalni izvor podrške, pokazujući svoju mladenačku energiju, nepokolebljivu odlučnost i neumornu radnu etiku. Nesebično je posvetila svaki novčić koji je zaradila kako bi moja braća i sestre i ja imali udoban život. Zahvaljujući njezinoj nepokolebljivoj predanosti, nikada nam nije nedostajalo materijalnih dobara. No, sve se promijenilo prije tri godine iznenadnim odlaskom moje bake Radmile. Taj je događaj doveo do potpune transformacije u životu moje majke.
Jelena i njezin partner Aleksandar Sofronić 2016. godine tiho su se vjenčali na privatnoj ceremoniji. Trenutačno žive u Valjevu, a povremeno dolaze u srpsku prijestolnicu zbog poslovnih obveza i kvalitetnog druženja s obitelji i prijateljima.
