Ratne 1993. godine, dok je Bosna i Hercegovina bila razorena sukobima, jedna hrabra žena donela je odluku koja će zauvek promeniti njen život, ali i sudbinu jednog napuštenog dečaka. Ivanka Šućur, majka troje dece i udovica, pronašla je jednogodišnjeg Elvisa Salkanovića u ruševinama i odlučila da ga uzme pod svoje okrilje. Danas, nakon decenija, Elvis je punopravni član njene porodice, a priča o njihovoj povezanosti postala je simbol ljubavi, hrabrosti i nesebičnosti.

Spas u ratnim ruševinama

Usred ratnog haosa u Hrasnici, Ivanka je jednog dana, dok je tražila vodu, čula tihi plač deteta. Kada se približila izvoru zvuka, ugledala je malog dečaka, odevenog u blatnjavu odeću, kako stežće u ruci flašicu sa pokvarenim mlekom.

Bez trenutka premišljanja, uzela ga je u naručje i odvela kući, gde su je dočekala njena deca – Goran, Zvezdana i Svetenka. Najstariji sin Goran, tada dečak, odmah je prigrlio Elvisa i odlučno izjavio:

  • “Elvisa nikome nećemo dati.”

Od tog trenutka, Elvis je postao deo njihove porodice.

Borba za opstanak

Briga o malom detetu u ratnim uslovima bila je neverovatno teška. Najveći izazov bio je nabaviti mleko u prahu, koje je organizacija Karitas delila samo pod posebnim uslovima. Da bi ga obezbedila, Ivanka je svakih sedam dana davala krv u zamenu za paket mleka. Tako je trajalo puna tri meseca, sve dok nije bila otkrivena i sprečena da nastavi.

Njena borba nije bila samo fizička, već i emotivna.

  • “Izvukla sam ga iz ruševina, zgrabio me oko vrata, a kada je video moju ćerku na prozoru, samo je rekao – ‘mama’. To su bile njegove poslednje reči pre nego što je zanemeo, verovatno od straha.”

Na dečakovoj ruci nalazila se cedulja vezana zavojem, koju je pronašla Ivankina ćerka. Na papiru su bile ispisane reči koje su razotkrile njegovu sudbinu:

  • “Majka umrla, otac pobegao. Moli se onaj ko nađe dete da ga preda policiji kako bi mu pronašli oca.”

Otac dečaka, Ahmed, pobegao je u svoje selo blizu Tuzle, a Elvis je ostao sam, osuđen na neizvesnu sudbinu.

Hrabrost koja je obišla svet

Za svoj nesebičan gest, Ivanka Šućur je dobila jedno od najvećih priznanja. U parku pravednika u Italiji u njenu čast posađeno je drvo života i podignut spomenik hrabrosti. Ove počasti predstavljaju simbol njene nesebičnosti i neizmerne ljubavi prema detetu koje nije njeno po krvi, ali jeste po duhu.

Njena priča dokazuje da istinska ljubav i hrabrost ne poznaju granice.

Porodica i izazovi odrastanja

Uprkos teškim vremenima, Elvis je odrastao okružen ljubavlju. No, radoznalost deteta nije mogla da ostane neugasiva – kada je imao osam godina, postavio je pitanje koje je Ivanka dugo strahovala da će čuti:

  • “Zašto me je moja mama ostavila?”

Ivanka nije mogla da mu kaže istinu, jer je smatra da je još uvek bio suviše mali da razume. Umesto toga, odgovorila mu je:

  • “Svi imamo svoje razloge i majke nekada rade ono što misle da je najbolje za njihovu decu.”

Nakon toga, Elvis nikada više nije postavljao to pitanje.

Susret sa biološkom porodicom

Jednog dana, Ivanka se čula sa Elvisovom biološkom majkom, koja je pokušala da stupi u kontakt sa njim. Kada ga je upitala da li mu je nešto potrebno, Elvis joj je dao odgovor koji ju je potpuno slomio:

  • “Treba mi samo majčina ljubav.”

Nakon toga, majka je spustila slušalicu i nikada se više nije javila.

S druge strane, njegov biološki otac nikada nije pokazao interesovanje da potraži sina. Ipak, Elvis ima dva polubrata, od kojih je sa jednim, Alenom, ostvario snažan odnos. Njih dvojica su se posećivali i ostali bliski, a pre neko vreme mu se javio i drugi polubrat iz Nemačke.

Zaključak: Ljubav jača od krvi

Priča Ivanke Šućur i Elvisa Salkanovića dokaz je da porodica nije uvek određena krvlju, već ljubavlju i požrtvovanjem. Ivanka je u najtežim trenucima rata donela odluku da pruži dom detetu koje je bilo napušteno, gladno i preplašeno, pokazujući da pravo roditeljstvo leži u srcu, a ne u biološkoj vezi.

Danas, Elvis je odrasla osoba koja ponosno nosi svoje prezime i s ponosom priča o ženi koja mu je spasila život. Njegova priča služi kao inspiracija svima nama da čovek, čak i u najtežim vremenima, može naći snagu da pruži ljubav i sigurnost onima kojima je to najpotrebnije.

Ads