Problemi vezani za vodovod i kanalizaciju u Srbiji već su dugo poznati, ali rijetko kada se razmišlja o izazovima s kojima se svakodnevno susreću radnici zaduženi za održavanje gradske čistoće. Iako se često kritikuje rad gradskih službi, treba imati u vidu da oni rade u izuzetno teškim uslovima, suočeni s nemarom građana i infrastrukturom koja je pod stalnim pritiskom.
Nevidljivi heroji komunalnog sistema
U svakodnevnoj gradskoj vrevi, malo ko zastane da razmisli o ljudima koji neprekidno rade u senci – komunalnim radnicima, čiji zadatak je da održavaju čistoću, funkcionalnost i higijensku ispravnost naših urbanih sredina. Iako njihovo prisustvo često prolazi nezapaženo, njihova uloga u očuvanju zdravlja i reda u gradu je nezamenjiva.
Jedan od najzahtevnijih, a istovremeno najpotcenjenijih sektora jeste održavanje vodovodne i kanalizacione infrastrukture. Dok se u javnosti povremeno diskutuje o pucanju cevi ili nestanku vode, veoma retko se posvećuje pažnja izazovima sa kojima se svakodnevno suočavaju radnici na terenu. Njihova borba nije samo protiv vremena i dotrajalosti sistema, već i protiv nemara i neodgovornog ponašanja samih građana.
Kanalizacija kao ogledalo društvenih navika
1. Hronični problem začepljenja
Jedan od najvećih problema sa kojim se susreću komunalne službe jeste učestalo začepljenje kanalizacionih odvoda. Ovo stanje nije posledica samo tehničkih nedostataka ili starih cevi, već direktna posledica ponašanja korisnika sistema – to jest svih nas.
Ljudi svakodnevno bacaju razne predmete u odvode, ne razmišljajući o tome gde ti predmeti završavaju i kakve posledice mogu izazvati. Ono što mnogi smatraju bezazlenim gestom – ispiranje vlažne maramice ili ostataka hrane u WC školjci – može dovesti do:
-
začepljenja cevi
-
izbijanja fekalija u domaćinstvima
-
poplava u podrumima i prizemljima
-
širenja neprijatnih mirisa
-
zastoja u saobraćaju usled vanrednih intervencija
2. Ekstremni slučajevi iz prakse
Kako bi se ilustrovala ozbiljnost problema, vredi pomenuti nekoliko zapanjujućih primera iz novijih intervencija komunalnih službi:
• Novi Sad: Drvena cev u kanalizaciji
U jednom od redovnih izlazaka na teren, radnici u Novom Sadu iz odvoda su izvukli drvenu cev dužine skoro dva metra. Ovakav predmet, po svim standardima, ne bi smeo ni da se nađe u blizini kanalizacije, a kamoli da bude njen deo. Ovaj slučaj ostavio je radnike zatečenima, jer nije postojao racionalan odgovor na pitanje: kako je uopšte završila tamo?
• Beograd: Maramice kao neprijatelj broj jedan
U beogradskoj Ulici Vojvode Vlahovića, tokom jedne intervencije, otkriveno je gotovo neverovatno začepljenje čitave deonice cevi. Uzrok? Ogromna količina vlažnih maramica, koje su formirale gustu, vodonepropusnu masu. Iako izgledaju bezopasno, ove maramice ne razgrađuju se u vodi i predstavljaju jednu od najozbiljnijih pretnji savremenim odvodnim sistemima.
3. Vlažne maramice – zabluda o „biorazgradivosti“
Jedan od ključnih problema je što veliki broj ljudi veruje u etikete na proizvodima koje vlažne maramice označavaju kao “biorazgradive” ili “sigurne za kanalizaciju”. U praksi, međutim, to često nije tačno. Za razliku od toalet papira, koji se brzo raspada u vodi, vlažne maramice sadrže:
-
sintetička vlakna
-
plastične komponente
-
zgušnjivače i hemikalije
Ove komponente čine ih dugotrajnim i otpornim na vlagu, pa one ostaju u sistemu i vremenom stvaraju velike čepove.
Komunalni radnici ističu da se:
-
hiljade kilograma vlažnih maramica izbacuju iz kanalizacije svakog meseca
-
mehaničko čišćenje mora da se radi redovno jer voda sama ne može da ih razgradi
-
intervencije traju satima, često i danima, jer se maramice vezuju jedna za drugu i formiraju prave “tepih mase” u cevima
4. Šire posledice i zdravstveni rizici
Ono što mnogi ne uzimaju u obzir jeste da začepljenje kanalizacije nije samo tehnički problem – to je i sanitarni rizik.
Začepljeni odvodi uzrokuju:
-
povratak fekalnih voda u kupatila i kuhinje
-
nakupljanje zagađene vode u dvorištima i podrumima
-
povećan rizik od širenja bakterija i bolesti
-
pojavu neprijatnih mirisa koji se zadržavaju danima
Ovi problemi su naročito izraženi tokom letnjih meseci, kada visoke temperature pogoduju širenju mikroorganizama i dodatno pogoršavaju već tešku situaciju.
5. Apeli i edukacija kroz društvene mreže
Uprkos ozbiljnosti problema, rešenja postoje – ali zahtevaju zajednički trud građana i komunalnih službi. Jedan od pozitivnih primera je profil “Moje selo” na društvenim mrežama, koji redovno objavljuje:
-
upozorenja o štetnosti nepravilnog odlaganja otpada
-
video zapise sa intervencija kako bi ljudi videli realnu sliku
-
edukativne poruke o tome šta sme, a šta ne sme da završi u kanalizaciji
Ovaj vid digitalne edukacije ima važnu ulogu u podizanju svesti građana, naročito među mlađom populacijom.
6. Šta još građani bacaju u kanalizaciju?
Pored vlažnih maramica, u kanalizaciji se redovno pronalaze i sledeći predmeti:
-
pelene za bebe
-
plastične kese i ambalaža
-
ostaci hrane i ulje
-
delovi odeće
-
građevinski otpad (šut, komadi cigle i betona)
Ovakve vrste otpada ne mogu se razložiti i dovode do trajnog oštećenja cevi, uz značajne troškove za njihovu zamenu i sanaciju.
Rešenje leži u zajedničkoj odgovornosti
Problemi kanalizacije u Srbiji nisu rezultat isključivo zastarle infrastrukture. Veći deo problema nastaje usled ljudskog nemara i nepoznavanja osnovnih pravila korišćenja kanalizacionog sistema.
Ako želimo dugoročno rešenje, moramo:
-
edukovati građane
-
jasno označavati proizvode koji nisu bezbedni za kanalizaciju
-
jačati saradnju između komunalnih preduzeća i lokalne zajednice
-
uložiti u savremene sisteme za filtriranje i preventivnu dijagnostiku odvoda
Na kraju, najvažnije je razumeti jednu stvar:
Kanalizacija nije kanta za smeće.
Ona je vitalni deo gradske funkcionalnosti koji svi koristimo, i svi smo odgovorni za njeno očuvanje.
Zato, sledeći put kada poželite da bacite nešto “na brzinu” u WC šolju, setite se da time možda izazivate poplavu u sopstvenom stanu – ili komšijinom.