Nastavljajući s našim današnjim člankom, predstavljamo priču koja se odigrala prije točno deset godina. Točnije, vrti se oko frizerke koja se odvažila u Njemačku u potrazi za svojim bogatstvom…
Godine 2014. svrha mog putovanja u Njemačku bila je posvetiti tri mjeseca napornog rada kako bih uštedio dovoljno novca za kupnju džipa. Prije nego što sam krenuo na ovo putovanje, donio sam svjesnu odluku da trajno prekinem svoj frizerski posao u Bosni. Glavni cilj mog putovanja u Njemačku bio je unosan posao i pružanje pomoći drugoj osobi. Hana, koja već skoro deset godina živi i radi u Njemačkoj, započinje svoju priču prisjećanjem na posjet toj zemlji 2014. Privremeno zatvaranje frizerskog obrta bio je nužan korak kako bi se skupilo dovoljno sredstava za džip.
Kada je stigla u Bosnu, otkrila je da radi s muškarcem, u neposrednoj blizini druge žene. Hana je prije odlaska iz domovine zatražila kartu za jedno putovanje od svoje majke, koja je izrazila bojazan zbog nepoznatosti mjesta na kojem namjerava i upozorila je na obilje prijevara u Njemačkoj. Unatoč početnim preprekama, ustrajala je i trenutno cvjeta.
Unatoč upozorenju rođene majke, Hanin put nije bio nimalo lak. Poput oca, koji je u Njemačkoj dobio mirovinu, rođena ju je majka upozoravala na izazove koji su pred njom. Hana se živo prisjeća straha koji je osjećala kao žena koja nije govorila jezik, krećući na samostalno putovanje u potrazi za poslom. Nakon nekoliko tjedana, Hana i suputnik s Kosova, koji je govorio srpski, odlučili su večerati vani. Ova osoba ne samo da ih je posluživala, već je imala i ulogu prevoditelja, sjedeći s njima tijekom cijelog obroka.
Preplavio me osjećaj zebnje i nelagode. Na moje zaprepaštenje, taj je pojedinac predložio rješenje za moju nevolju s papirima i čak se ponudio da me oženi, pod uvjetom da ću se brinuti za njega u njegovoj starosti kako bih njegovu djecu poštedio tereta staračkog doma. Nažalost, njegova pretpostavka o njegovoj djeci bila je netočna… Misli moje obitelji, vjerskih vođa i zajednice teško mi opterećuju um. Kako drugačije mogu osigurati svoj položaj u Njemačkoj? S 50 godina još uvijek mi izmiče mirovina. Teška je odluka prihvatiti ovaj prijedlog, ali Hana se živo sjeća tog trenutka. Hana se prisjeća slučaja kada ju Ju, otkrivajući sebe, uvjerava da posjeduje sve što joj treba i da neće požaliti zbog svog izbora. Obvezuje se da će joj osigurati sve što posjeduje, uključujući ceremoniju vjenčanja i pravnu dokumentaciju.
Unatoč tome, Hana priznaje da joj još uvijek nedostaje potrebna dokumentacija. Kao odgovor, Ju predlaže obostrano koristan sporazum, uvjeravajući je da su njihovi interesi usklađeni. On nudi svoju pomoć sve dok ona postoji u njegovom životu, obećavajući da će je oženiti i dati joj sve svoje posjede. Tada Hana otkriva svoj postojeći kredit u Bosni, što je Ju natjeralo da joj odmah preda 5000 i uputi je da podmiri dug. Nadalje, daruje joj dodatnih 2000, nadmašujući njezin početni zajam od 3000. U dobi od 50 godina, pomisao na brak nije mi bila privlačna.
Razmišljajući o svojoj neovisnosti i sljedećim koracima koje trebam poduzeti, zatekla sam se kako preispitujem nužnost prisutnosti muškarca u svom životu. Istražujući mogućnost korištenja svoje mirovine, uzeo sam u obzir činjenicu da ni majka ni otac na nju nemaju pravo. Unatoč nedostatku podrške obitelji, na kraju sam donio odluku o preseljenju u Bosnu, jer je to bila jedina održiva opcija koju je predstavljala potrebna dokumentacija. Ove je osjećaje ponovila i Hana tijekom intervjua s YouTube kanalom Auslenderi, koji je specijaliziran za bilježenje priča i putovanja radnika migranata iz bivše Jugoslavije. Pojavljuje se znatiželja u vezi s njihovim postupcima i metodama komunikacije, ostavljajući čovjeka da razmišlja o strategijama koje su koristili za učinkovito prenošenje svojih poruka. Ulazak u Švabin dom bez ikakvog razumijevanja jezika ili poznavanja kulture pokazalo se kao ne baš idealna situacija.
U početku me obuzeo strah i svake sam večeri zaključavao sobu. Ukupna atmosfera bila je prilično izazovna, jer se činilo da se svi bore. Švaba, moj poznanik, uputio me da odem do lokalne mesnice da kupim nešto hrane, ali nisam bio siguran što kupiti. Srećom, moj susjed i njegova žena su me spasili i pomogli mi da prevladam jezičnu barijeru. Njihov način govora razlikovao se od čistog njemačkog koji se govorio u Berlinu, ispunjenog osebujnim zvukovima hsh, hsh. Bilo je to zbunjujuće iskustvo, ostavljajući me znatiželjnim za njihove interne šale. Nakon što je stariji muškarac preminuo, udovicu je javni bilježnik obavijestio da je on, a da ona nije znala, uz tri odrasla sina dobio i četvrtog sina. Nakon njegove smrti, okupila sam se za stolom s njegovom djecom i započela razgovor.
Pitao sam jesam li ikada prisvojio nešto što mi ne pripada, a oni su me uvjeravali da nisam. Unatoč svojim osamdesetim godinama, imao je napretek energije i zajedno smo krenuli na brojne izlete. Dok ja nisam bila u služavnici, gospodin je samostalno vodio svoju osobnu higijenu, ali sam ja preuzela obveze kuhanja, čišćenja i pranja rublja. Tek nakon njegove smrti, suočila sam se sa svojim strahom od pokojnika i obavila svoje prvo posmrtno kupanje. Tijekom gotovo desetljeća ispričala je više slučajeva kako su je prevarili i njezin poslodavac i kolegica s posla u ulozi blagajnice. No, protiv njih je poduzela zakonske mjere pokretanjem tužbe. Koliko je ukupno iznosila mirovina koju joj je ostavio? Čvrsta u svojoj odluci, skovala je plan da se vrati u Bosnu 2025. godine.
Stjecanje osobne mirovine, uz Švabinu, osigurava joj financijsku stabilnost. Sa sigurnošću tvrdi da joj je 500 eura koje joj je ostavio sada suvišno, jer ima dovoljno hrane i pića. Dodatno, ističe da u Njemačkoj oba supružnika imaju pravo na odvojene mirovine, pri čemu ženina mirovina postupno raste kako ona stari.
