Brojne poruke uputio je otac Tadej srpskom narodu, što je dovelo do stvaranja nekoliko književnih djela posvećenih njegovom učenju. Otac Tadej je u svojim propovijedima dosljedno naglašavao važnost duševnog stanja u oblikovanju života, posebno ističući vrline smirenosti i sreće. Ogromna moć misli, često podcijenjena, ostaje uglavnom neistražena u smislu svojih potencijalnih postignuća. Usmjeravajući svoje misli prema odgovarajućim temama, imajući na umu njihovu superiornu brzinu u usporedbi sa svjetlom, imamo sposobnost postizanja izvanrednih podviga u našem postojanju.
Sposobnost slobodnog kretanja i bavljenja raznim aktivnostima nije jednaka pravoj slobodi. Prava sloboda, prema Gospodinu, je oslobađanje od stiska misli. To je život u stanju mira, oslobođen od tiranije bilo kakvih misli. U tom stanju čovjek je neprestano u molitvi, oslanjajući se na Gospodina i postupajući po svojoj savjesti. Svakom zadatku pristupa se iskreno i predano. Molitva bi trebala obuhvatiti svaki aspekt našeg života, uključujući posao i sve ostalo što radimo. Važno je da se ne priklonimo nepravednim ciljevima niti da se uključimo u mentalni rat. Umjesto toga, trebamo težiti pomirenju i ne primati k srcu uvrede.
Umjesto da se gubimo u usporedbi i promatranju postupaka drugih, usredotočimo se na vlastite misli i postupke. Ispitajmo što doprinosimo, bilo da pružamo utjehu ili osuđujemo, opraštamo ili izražavamo ljubav. Svaki prolazni trenutak i svaki korak kroz svemir sadrži vrijednu lekciju koju čovječanstvo mora naučiti. Prisutnost molitvenika u vlastitom domu ima značajno značenje. Molitva ima moć privući Božju milost, a to je opipljivo svima koji žive u kući. Čak i oni koji su možda izgubili svoj žar mogu osjetiti ovu božansku povezanost. Upravo je zato ključno održavati postojano molitveno stanje.
Usmjeravajući svoje misli prema boljitku naših susjeda, sugrađana, naše nacije i globalne zajednice, imamo mogućnost značajnog utjecaja, jer naše misli posjeduju ogromnu snagu i utjecaj. Ako u vama postoji bilo kakva tuga, to znači da se niste u potpunosti prepustili božanskom planu, čak i ako se onima koji promatraju čini drugačije. Oni koji svoj život usklađuju s Božjom voljom ne uzrujavaju se ni oko čega; kada nešto zatraže, sebe i svoje potrebe predaju Svevišnjemu. A ako slučajno ne dobiju ono što traže, ostaju spokojni kao da su to i dobili.
Danas nas netko može uvrijediti, ali to moramo naučiti pustiti jer sutra to može biti netko drugi. Umjesto da razmišljamo o tim uvredama, trebali bismo nastojati pronaći unutarnji mir. Ne dopuštajući da te uvrede emocionalno utječu na nas, možemo zadržati spokoj i spriječiti neprijatelja da poremeti naš unutarnji mir. Na kraju će drugi primijetiti da usprkos njihovim pokušajima da nas vrijeđaju, ostajemo nepromijenjeni i otporni. Ptice misli su slobodne poletjeti, i dok nemamo snage spriječiti njihovo uzdizanje, imamo izbor da im damo dopuštenje da sjede i sagrade gnijezdo u našim umovima.
Ne postoji sila ili oružje koje se može boriti sa snagom ljubavi; stoji kao najjače oružje poznato čovječanstvu, sposobno uništiti sve na svom putu. Čin zabrinutosti je štetan, jer ne samo da iscrpljuje našu energiju, već nas također zarobljava u zamršenu mrežu samovažnosti, ponosa i nevjerice u brojnim prilikama. Nisu drugi ti koji nas muče, nego mi sami. Pogrešno vjerujemo da zlo postoji izvana, da se kovitla oko nas, dok u stvarnosti, da ne nosimo zlo u sebi, ono ne bi imalo moć da se zalijepi za nas. Utjecaj naših misli proteže se izvan nas samih, utječući na svijet oko nas. Imperativ je da svjesno usmjeravamo svoje misli prema pozitivnosti kako bismo poboljšali sebe i svoju okolinu.
Kako bismo zadržali unutarnji mir, nužno je da oprostimo svim srcem. Prisutnost iskrivljene savjesti priječi očuvanje unutarnjeg mira. Da bismo postigli mir, moramo umiriti svoju savjest i proširiti oprost svima. Bez ovog čina opraštanja, unutarnji mir ostaje nedostižan. Nadalje, sam život nema smisla u nedostatku ljubavi.
U trenucima očaja i kada se pomoć drugih čini uzaludnom, potražite utjehu u božanskoj prisutnosti Božjoj, jer upravo u Njemu čeka neočekivana i nezamisliva pomoć. Na prvi znak zlonamjernosti, brzo mu se suprotstavite odlučnom i odlučnom voljom. Zaroni duboko u dubinu svoga srca i čuvaj ga od prodora zla. Budite oprezni, pazeći da ostane miran i staložen, bez ikakve uznemirenosti ili iskušenja. Bitno je pronaći stanje opuštenosti i ne dopustiti teretu svijeta da vas proguta. Umjesto toga, održavajte unutarnji mir i živite u skladu s Bogom. Dopustite da se stvari odvijaju prirodno i otpustite sve nepotrebne brige.
Kvaliteta naših misli određuje kvalitetu naših života. Kada su naše misli spokojne i smirene, osjećamo mir. Nasuprot tome, kada su nam misli ispunjene negativnošću, osjećamo se nemirno. U nevolji se za pomoć obraćamo roditeljima, a oni nam nesebično ispunjavaju želje, svim srcem radeći u našem najboljem interesu.
Kao misaoni aparat, svaki pozitivni i negativni aspekt našeg postojanja proizlazi iz naših misli. Vrijedno je napomenuti da se naš utjecaj proteže izvan naše vlastite vrste, jer je čak i biljni svijet, sa svojim živčanim sustavom, podložan našem utjecaju. Univerzalna je želja svih pojedinaca da traže mir, utjehu i ljubav.
Pokajanje uključuje transformativnu promjenu u nečijem načinu življenja. Bitno je da se pojedinac obrati svećeniku ili susjedu i povjeri mu se o problemima koji narušavaju njegov unutarnji mir. Pozivajući svoje susjede da sudjeluju u našim borbama, nalazimo utjehu i snagu duha, naposljetku dobivajući podršku koja nam je potrebna da izdržimo.
Traženjem vodstva od Davatelja života, dobit ćemo snagu da u sebi njegujemo pozitivne misli. Jer upravo kroz te dobronamjerne misli i dobronamjerne želje možemo širiti mir i utjehu u svim kutovima. Imperativ je da prihvatimo promjene.
Milost, božansku energiju, daruje Gospodin i univerzalno je aktivna, osobito u srcima onih koji ozbiljno slijede Gospodina, izvor života. Sjeme Božjeg mira nadaleko je raspršeno.
Stari zavjet sadrži riječi: “Dijete moje, predaj mi svoje srce”. Gospodin služi kao jedini izvor utjehe za anđele, svece i svakoga tko Ga traži. On je krajnje utjelovljenje vječnosti.
Kad se nalazimo u stalnom sukobu s roditeljima, unutarnji mir nam izmiče. Zlonamjerne sile iskorištavaju našu nesuglasicu s njima, vodeći nas da činimo radnje koje štete našem odnosu. Zauzvrat, te sile stječu kontrolu nad nama, a mi krivnju pogrešno pripisujemo drugome. Mnogima je ovaj obrazac očit, što ih tjera da preispitaju svoje stajalište. Uvijek sam tvrdio da neki pojedinci prihvaćaju ovaj uvid, dok drugi dopuštaju svom ponosu da spriječi njihov rast. Važno je upamtiti da ono što damo u svijet je ono što na kraju dobijemo zauzvrat.
Održavanje stanja mira je od najveće važnosti. Daleko je vrlinije podnijeti uvredu nego je nanijeti drugima. Kada nosimo težinu uvrede, Gospodin će nam podariti snagu i vedrinu potrebnu da je prebrodimo. Nasuprot tome, ako ne osjetimo žalac uvrede, naša nam savjest neće dati mir koji tražimo. Naša savjest služi kao božanski arbitar, prosuđujući naša djela i vodeći nas na put pravednosti.
Gospodin ispituje našu iskrenost kada ga molimo za pomoć. Preplavljeni smo elokventnim učenjima o čestitom životu i vođenju drugih na isti način. Međutim, možemo li doista postići takve ideale?
Naše postojanje na ovoj planeti oživljeno je snagom naših misli. Kvaliteta naših misli izravno utječe na kvalitetu naših života.
Gajenjem pozitivnih misli i upućivanjem dobrih želja našim prijateljima i neprijateljima, možemo svjedočiti pozitivnom utjecaju koji će to imati ne samo na nas nego i na one oko nas. Rijetka je osobina posjedovati smirenost i blagost u ovom svijetu, ali upravo kroz te spokojne i ponizne duše Bog daje svoje blagoslove, dopuštajući nam da iskusimo obilje u našim životima. Stoga priznajemo i poštujemo blaženo stanje smirenosti i blagosti u ovom zemaljskom postojanju.
