U okolini Sarajeva, tačnije u gradu Visoko, živi jedna izuzetna nana muslimanka koja posjeduje bogatu životnu mudrost. Naš prethodni članak istaknuo je skladne i prijateljske veze između Muslimana i Srba u Bosni, ilustrirajući priču o muslimanki koja je udajom za Srbina dočekala i Bajram i Božić. Dodatno, podijelili smo priču o Srbinu koji je dobrovoljno prešao na islam, prihvatio vjeru i preuzeo identitet muslimana.
Dopustite nam da s vama podijelimo dirljivu priču koja se vrti oko četverogodišnjeg boravka jedne bake u Austriji. Igrom sudbine našla se zajedno s kršćanskim svećenikom. Nevjerojatno je da usprkos njihovim suprotnim vjerskim uvjerenjima, baka nikada nije bila spriječena da poštuje svoje predane muslimanske tradicije.
Nana je, kako se priča, porijeklom iz Rogatice, a potom se nastanila u Dobrinju, selu u Visokom. Nakon izazovnog četverogodišnjeg boravka u Austriji, iskreno priznaje poteškoće s kojima se suočila u prilagodbi i na kraju se odlučila vratiti u Bosnu, čvrsto uvjerena da će joj se život poboljšati nakon povratka.
U razdoblju od četiri godine imao sam privilegiju boraviti u papinoj rezidenciji. Tijekom cijelog svog boravka nisam naišla na nikoga tko je dijelio moju kulturnu odjeću, bilo da se radi o marami ili tradicionalnoj muslimanskoj odjeći. Unatoč tome, cijenim izuzetne trenutke i ljubazno gostoprimstvo koje mi je Papa iskazao tijekom mog boravka u njegovom domu.
U razgovoru sa svećenikom pružio mi je sigurnost da će se moja majka moći slobodno baviti svojim običajima, dok će i on nastaviti sa svojima. Dok sam se udubljivala u molitvu, on je priznao mudrost moje majke i ponudio joj ohrabrenje da ustraje u svojim praksama, a da pritom zadrži svoje. Ovo uzajamno poštivanje međusobnih uvjerenja bilo je istinski utješno, jer me uvjerilo u njegovu nepokolebljivu podršku. Tijekom svog iskustva nikada se nisam susreo s bilo kakvim oblikom neprijateljstva ili predrasuda.
Druženje, pomoć i dobronamjernost koju su razmjenjivali donijeli su Nani neizmjerno zadovoljstvo. Svećenički stan pružao joj je sve što joj je bilo potrebno, osim poznanstva s rodnim gradom, suputnicima i Bosnom i Hercegovinom za kojom je silno čeznula. Srce ju je žudjelo da se vrati, ponovno ujedini sa svojim voljenima i ponudi iskrenu ispriku.
Središnja tema ove pripovijesti usredotočena je na značaj poštivanja i vrednovanja različitih sustava vjerovanja, prihvaćajući posebnost koja nas razlikuje jedne od drugih. Služi kao snažan podsjetnik da, kako bismo se kretali ispravnim putem, u početku moramo njegovati ljubav i poštovanje prema vlastitim uvjerenjima, istovremeno proširujući isto poštovanje prema drugima, bez obzira na božanstvo koje smo odlučili štovati.
