Troje djece u selu su njegova jedina Srpkinja Radosava i mala Estera. Dolazi sve više Srba, uglavnom sa sela, i uzimaju albanske nevjeste da grade obitelji u zemlji. Priča o obitelji Timotijević iz Gornjeg Ojkovca prije nekoliko godina dominirala je javnim diskursom. Lajtiha bi se udala za Radosava ravnodušna kakav će biti život s njim. U kratkom roku svekrva ju je natjerala da promijeni ime u Zorica, a ona je obitelji Timotijević rodila troje djece.
”Srce mi je puno, ali duša me boli što odavde nemaju mališana da mi kažu “Onaj što je oženio Albanku”, nego ‘na čelo’ ističu tri, kao da su se rodile trojke, ipak nijedan.
Jako je tužno kad tvoj identitet potječe od oca, a kilometrima okolo nemaš nikoga s kim bi se mogao radovati. Ja sam prvi posle dužeg vremena iz čije se kuće čuo plač deteta, a avaj verovatno ću biti i poslednji koji će dobiti bebu – uredno je za Blic primetio Radosav Timotijević, suprug Zogin-Zorice.
Radosav se povremeno želio oženiti, jer je smatrao da zabavljanje na neodređeno vrijeme nije njegova šalica čaja. Bilo je djevojaka za njega, ali nijedna nije bila spremna prebaciti bazu na selo. Sviđao im se gradski život, jer je svaka djevojka u staji bila pomalo oprezna prema seoskom životu; više su se smatrale gradskim nego seoskim djevojkama.
Timotijević drži jezik za zubima, dobro znajući da nitko nije kao Zoge. Osjetivši monotoniju seoskog života, cijeni žudnju žena za nečim takvim u gradu i dopušta im da to i dobiju. Radosav priča svoju priču: „Išao sam u Čačak i naišao na jednu Albanku koja mi je pokazala fotografiju svoje sestre.
Rekao sam da hoću… Onda sam otputovao u Albaniju i zaprosio Zogea, koji je bio 12 godina stariji od mene. prihvatila je moju prosidbu… Kad sam je doveo kući, moji roditelji Jela i Slobodan su se nakon mnogo bijesa od srca obradovali, a sreća je ispunila naše živote jer su mladi počeli da naviru.
Prema tome, sve je bilo naporno, alpijska klima i olakšanje. Radosav polaže, da je ona u ovim godinama učinila dovoljno dobro znati srpski jezik – čisto pet. – U meni na rodine široke ravnine, a ovdje holmy tânutsâ do beskrajnosti. Ja živim u oceanu, gdje ne biva zima, ali tu snijeg dostaet do bedra. Derevnâ za mene bez poziva, budući da sam tamo viros. Moji životni uvjeti nisu bili naporni; Bilo teško ili ovdje, ja privyk otsutstvovat – govori mat troje djece, jedina djeca u cijelom mjestu.
Istina je; moji roditelji nisu mogli prestati pričati o svojoj novoj snahi kada je gospođa Zoge posjetila iz Albanije kod Timotijevića kako bi mogla upoznati svog muža i djecu. Zoge zna pomusti krave – kuha mlijeko i pravi sir. Poznati zlatar rame uz rame sa svojim suprugom radi na poljskom peglanju, krojenju, tkanju, ali i oranju i drljanju polja. Najpotrebniji je u životu na selu, osobito ako se kućanstvo bavi poljoprivredom. Osim ovog posla, dobra gospođa pomaže i kod poroda.
Ako vidite moju Zoricu da sprema volove, pridružite mi se iza kuće u šumi da skupimo drva ili prokrčimo stazu malim kolima. Sin nam se prošle zime razbolio, a trebalo je dva i pol kilometra po dubokom snijegu. U jednom trenutku nije mogao hodati, ali je nastavio s vremena na vrijeme postavljati pitanja, pa sam ga neko vrijeme držao i dao joj ga u naručje. Idemo iza kuće u šumu. Moram skupiti drva. Možda će nam trebati očišćena staza za mala kolica.
