U selu Radovlje, u blizini Visokog, u Bosni i Hercegovini, živi vrlo zanimljiv bračni par čija životna priča nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Ona je bila pametna, on pun ljubavi – to je bila tajna njihovog 50-godišnjeg sretnog braka.
Ljubav je neprocjenjiv dar koji se ne može dobiti niti nadoknaditi novcem. Njegova prava vrijednost leži samo u njegovoj nesebičnoj predanosti drugima. Ovi iskreni ljudi uvijek su ispunjeni ljubavlju i međusobnim razumijevanjem.
Alan iz Visokog na početku priče skromno priznaje da njegova supruga posjeduje veću mudrost od njega, ističući njenu radoznalost i sklonost da pita o važnim stvarima. Kad moja žena nije u blizini, donosim ključne odluke koje utječu na moj život. Ne razmišljam ni o čemu u njenom prisustvu.
Nakon što se odlučila udati za njega, njegova žena mu je postavila ultimatum: “Da bi održao našu zajednicu, moraš me poslušati ili se suočiti s našim odlaskom.” Sada, pola stoljeća kasnije, njihov odnos karakteriziraju ljubav i razumijevanje trajne veze.
Rano u našoj vezi jasno mi je dala do znanja da nema namjeru glancati moje cipele i da želi da ja sama obavim taj posao. Odmah nakon vjenčanja, Alenova supruga postavila je jasne smjernice kojih se Alen vjerno pridržavao. Tijekom cijele njihove veze, Allen je svoju suprugu od milja zvao “Lutka”. Prema Allenovim riječima, on obično preferira žene koje su ugodne i vedrog ponašanja, a ljutnja nije emocija koju ona često doživljava.
Naš brak je oduvijek karakterizirao sklad, iako imamo dosta svađa kao i svaki normalan par. Međutim, pobrinuo sam se da Ellen nikad ne bude suočena s praznim želucem ili neurednom kućom kad se vrati kući s posla. Strpljivo bih čekala da se njegov bijes stiša prije nego što bih mirno razgovarala s njim. Ako se čini da je njegov bijes posebno intenzivan, dajem mu prostora i šutim dok se ne smiri. Kad bih se osjećala bolje s njim, skuhala bih nam kavu i nježno ga zamolila da jasno izrazi svoje misli. Habiba čvrsto vjeruje da loša komunikacija može naštetiti braku i ističe važnost razgovora. Najrazočaravajuća situacija, tvrdio je, bila je kada su muž i žena ležali jedno uz drugo u krevetu, okrenuti leđima jedno drugom.
Habiba tvrdi da je otvorena komunikacija ključ rješenja svakog problema. Nakon vjenčanja, rekao je da je Alenov preduvjet za ženidbu da pronađe supružnika koji ima snažnu radnu etiku i mrzi dokoličarstvo.
Iako me suprug nije branio, ostala sam privržena našem braku. Prije 35 godina odvažio sam se posjetiti Tursku i od tog sam trenutka donio svjesnu odluku da se ne oslanjam na njezinu valutu. Vrlo mi je važno održati financijsku neovisnost zarađujući vlastitu plaću. U to doba žene nisu imale nikakvu moć. Habiba vjeruje da je njihov brak opstao jer njezin suprug nije tvrdoglav, pazi na njezine riječi i ima duboko poštovanje, ljubav i divljenje prema njoj.
