BONUS ČLANAK:
- Bipolarni Afektivni Poremećaj: Razumijevanje, Dijagnoza i Liječenje
Bipolarni afektivni poremećaj (BAP) spada među poremećaje raspoloženja, a karakterizira ga ciklična priroda – izmjene između depresivnih epizoda i faza manije ili hipomanije. Ova dinamika čini BAP znatno različitim od unipolarne depresije, koja se ne pojavljuje u kombinaciji s maničnim ili hipomaničnim fazama.
Priroda Bipolarnih Epizoda
Bipolarni afektivni poremećaj se očituje kroz različite faze raspoloženja. Osobe s BAP-om provode približno polovicu svog života u normalnom raspoloženju, dok trećinu života provode u depresivnim epizodama, oko 11% u fazama manije ili hipomanije, te oko 6% u periodima izmjene raspoloženja. Statistika pokazuje da čak 60% pacijenata s BAP-om prvo doživi depresivnu epizodu, što može otežati pravilnu dijagnozu, jer se simptomi lako mogu zamijeniti za unipolarno depresivni poremećaj.
Dijagnoza i Razlikovanje od Unipolarne Depresije
Dijagnosticiranje BAP-a može biti izazovno, osobito kada se bolest prvi put manifestira kroz depresivne simptome. Zbog sličnosti s unipolarnom depresijom, pogrešno postavljanje dijagnoze nije rijetkost. Prema statistikama, točna dijagnoza bipolarnog poremećaja postavlja se samo u 20% slučajeva, dok 31% oboljelih pogrešno dobije dijagnozu ponovljenog depresivnog poremećaja. Kod 49% pacijenata dijagnoza se uopće ne postavlja, a točno dijagnosticiranje može potrajati i do 10 godina.
Simptomi i Kliničke Karakteristike
Tipični simptomi depresije uključuju duboko depresivno raspoloženje, gubitak interesa za aktivnosti koje su prethodno bile ugodne, smanjenu energiju, poteškoće u koncentraciji, osjećaj bezvrijednosti, pesimizam, suicidalne misli, promjene u apetitu, smanjenje libida i poremećaje spavanja. Međutim, kod bipolarnog poremećaja, postoje specifične karakteristike koje mogu ukazivati na to da se radi o bipolarnom, a ne unipolarnom poremećaju. Ove karakteristike uključuju pozitivnu obiteljsku anamnezu za BAP, rano pojavljivanje depresivnih epizoda (prije 25. godine), nagle promjene u simptomima, atipične depresivne simptome poput hipersomnije i pojačanog apetita, sezonska obilježja, miješane epizode, te loš odgovor na uobičajene antidepresive.
Liječenje Bipolarnog Afektivnog Poremećaja
Liječenje BAP-a razlikuje se od liječenja unipolarne depresije. Dok se unipolarna depresija uspješno liječi antidepresivima, primjena antidepresiva kod bipolarnog poremećaja može biti problematična. U slučaju BAP-a, osnovni lijekovi su stabilizatori raspoloženja, dok antidepresivi mogu biti indicirani samo u teškim fazama depresije i uvijek uz dodatak antipsihotika ili stabilizatora raspoloženja. Monoterapija antidepresivima može uzrokovati brze promjene u raspoloženju, izazvati miješane epizode i povećati rizik od suicidalnih tendencija.
Pristup Liječenju
Za liječenje unipolarne depresije, liječnici obiteljske medicine često su u mogućnosti pružiti učinkovitu terapiju, dok bi liječenje depresivnih epizoda u sklopu BAP-a trebalo prepustiti specijalistima psihijatrije. Antidepresivi kao što su sertralin, fluoksetin, paroksetin i drugi iz skupine antidepresiva druge generacije mogu biti prvi izbor za unipolarne depresije, dok se za specifične simptome mogu koristiti i antidepresivi prve generacije ili antipsihotici poput kvetiapina i olanzapina.
- Za liječenje specifičnih simptoma, kao što su poremećaji spavanja ili gubitak energije, koriste se sedativni antidepresivi poput mirtazapina ili agomelatina, dok antidepresivi koji djeluju na noradrenalinski sustav, kao što su venlafaksin ili bupropion, mogu biti korisni kod izraženog umora.
Izazovi i Dugoročno Upravljanje
Jedan od glavnih izazova u liječenju depresije je osigurati dugoročnu terapijsku uspješnost. Nedovoljno liječena depresija ostaje čest problem, s procijenjenim postotkom od 75% za neliječene slučajeve i 90% za nedovoljno liječene. Pravilno liječenje je ključno ne samo za otklanjanje simptoma, već i za prevenciju budućih epizoda. Liječenje bi trebalo trajati najmanje godinu dana nakon prve epizode depresije, a za ponovljene epizode preporučuje se dugotrajno liječenje od 3 do 5 godina.
Važnost Adekvantnog Liječenja
Efektivno liječenje depresije je ključno jer depresija može značajno povećati mortalitet, povećavajući rizik od suicidalnih tendencija, kardiovaskularnih bolesti i drugih komplikacija. U razvijenim zemljama depresija je od 2000. godine vodeći uzrok radne nesposobnosti, što ukazuje na velike socioekonomske posljedice neliječene bolesti.
Zato je nužno razumjeti kompleksnost bipolarnih poremećaja i osigurati odgovarajuće liječenje koje će omogućiti oboljelima kvalitetan život i smanjiti rizik od ozbiljnih dugoročnih komplikacija.
