Razgovor s popularnim pjevačem Kemalom Malovčićem uvijek je zanimljiv. On je poput enciklopedije: pun informacija i detalja iz glazbenog života. Ponekad otkrije ono što se mnogi njegovi kolege nikada ne bi usudili učiniti. Tako je bilo i ovaj put. Iako je u mirovini, i dalje je aktivan kako glazbeno tako i koncertno.
U mirovini sam već godinama. I dalje se bavim glazbom, ali ne kao prije. Ne moram pod svaku cijenu putovati, svaki vikend pjevati. Imam ja svoju propalicu koju nikome ne bih dala. Ja biram nastupe, više mi se ne žuri.
Nakon Halida Bešlića, jedan ste od rijetkih muških pjevača s najviše snimljenih dueta. Naplaćujete li snimanje dueta, pogotovo ako pjevač nije neko veliko ime?
Snimao sam duete i s poznatima i s nepoznatima. Najdraže mi je sa Donom Ares, zatim sa Jovanom, Fazlijom. Zapravo, ne uzimam novac za snimanje dueta, radio sam to besplatno jer sam želio upoznati mlade, nepoznate pjevače. Ljudi s kojima sam snimao uglavnom su mladi i nepoznati kako bi preko mene postali popularni. I ne uzimam novac za sva ta snimanja, ne treba mi novac.
Da, možete li doista reći da imate dovoljno novca i da vam više ne treba?
– Da, mogu to slobodno reći. Imam neke nekretnine pa imam mirovinu pa imam neke lokale koje sam iznajmio. Imam veliki stan za koji više ne plaćam apsolutno ništa. Dakle, dragi Allah mi je dao sve, samo zdravlje.
Je li vas napravio Miodrag M. Ilić (Mile Bas – Južni vetar)?
Mile je odličan glazbenik, pisac. Stvorio je Sinana, Mileta, Šemsu, ali mene nije. Imao sam dvadeset izdanih ploča prije nego što sam ušao u Južni vetar. Dragana je snimila dvije ploče prije nego što je počela raditi s njim. Svi ljudi koji su ga omalovažavali duguju mu ispriku;
Sigurno se vraćam Miletu u sklopu projekta Južni vetar ako mi da pjesme. Dao je dobre pjesme nekim ljudima koji su bili nitko; nisu ih mogli natjerati da zasjaju. Jašar je mudar, surađuje s njim, a opet uvijek ima hit. Nekim pjevačicama treba poljubiti ruku jer su mu doslovce došle s ulice. Nisu imali ništa, a sada imaju sve.
Bojite li se kraja svog života?
– Ne, u životu sam postigao sve što se postići može. Dragi Allah mi je podario nafaku. Nitko nije ostao na ovom svijetu. Otišli su svi velikani, pa zašto ne bi i jedan Kemal Malovčić…
Za kim vam je najviše žao?
Prije svega Toma Zdravković, Donna Ares koje mi je žao, svi oni koji su otišli koje mi je žao, s kojima sam radio.
Tom je bio veliki boem. Ima jednu turneju koju je on radio, Sadik Pašić, a ja sam bio zadužen za Tomu, vozio ga u autu i pazio da se ne napije prije nastupa. Tako smo došli u Žarkovac, mislio sam da je u sobi, idem po njega, ali njega nema. Tražim ga, i konačno ga nađem na zgradi, sjedi s radnicima. S njima svira, pjeva i pije. Odveo sam ga autom pijanog u dvoranu, a on je izašao i rekao: “Dragi ljudi, ja sam pijan i ne mogu pjevati.
Ja ću stajati ovdje, a vi pjevajte.” Tako on stoji, a prepuna dvorana pjeva. Bio je poseban na svoj način. Pred kraj života nije htio nigdje bez mene. Nekako sam mu lagao. Pretpostavljam da je to zato što sam stalno dovodio djevojke, a njemu je to bilo u redu. Kad je umro, nisam mu mogao ići na sprovod i bilo mi je jako žao.
