Velika Kladuša je jučer pogođena teškom tragedijom nakon što je Enes Rizvić (42), radnik Javnog komunalnog preduzeća „Komunalije“, izgubio život prilikom obavljanja redovnih poslova u mjestu Gradina.
Tragedija u Velikoj Kladuši: Smrt Enesa Rizvića i potraga za istinom
Grad Velika Kladuša juče je potresla vijest o tragediji u kojoj je život izgubio Enes Rizvić, radnik Javnog komunalnog preduzeća „Komunalije“. Nesreća se dogodila u mjestu Gradina tokom obavljanja redovnih poslova, a okolnosti pod kojima je do nje došlo ostavile su građane u šoku i gnjevu.
Iako se u prvi mah činilo da je riječ o nesrećnom slučaju, ubrzo su se pojavile informacije koje ukazuju na moguće nepravilnosti i ozbiljne propuste u sistemu zaštite na radu. Mještani i kolege preminulog radnika ne kriju ogorčenje, a porodica i šira javnost traže odgovore: ko je odgovoran, da li se tragedija mogla spriječiti i šta će se preduzeti kako se ovako nešto ne bi ponovilo?
U nastavku sledi detaljno razlaganje svih poznatih činjenica, svedočenja i reakcija, ali i dublja analiza onoga što ova tragedija otvara kao društveno i institucionalno pitanje.
Tok nesreće
Prema zvaničnim informacijama, tragedija se odigrala juče oko 12:55 sati. Enes Rizvić (42), dok je stajao na metalnoj stopi zadnjeg dijela vozila tipa VW Transporter, izgubio je ravnotežu i pao na kolovoz.
Njegov pad bio je koban – iako su ljekari Doma zdravlja Velika Kladuša odmah upućeni na teren, po dolasku su mogli samo da konstatuju smrt.
Na lice mjesta odmah je stigla policijska patrola, a potom i dežurni tužilac, mrtvozornik i inspektor zaštite na radu. Tužilac je izdao nalog da se tijelo preminulog uputi u Kantonalnu bolnicu radi obdukcije koja bi trebala utvrditi tačan uzrok smrti, ali i da ukaže na eventualne propuste vezane za sigurnost radnika.
Sumnje u nepravilnosti
Ono što posebno uznemirava javnost jeste činjenica da je Rizvić navodno obavljao poslove za koje nije bio zadužen. Prema dostupnim informacijama:
-
Nije imao službeno ovlaštenje da učestvuje u prikupljanju otpada.
-
Taj posao nije bio u njegovom radnom opisu.
-
Postoje tvrdnje da je i ranije upozoravao pretpostavljene da mu je teško raditi na kamionu.
Njegove kolege i mještani tvrde da je ranije imao zdravstvene probleme, uključujući vrtoglavice, što ga je činilo posebno ranjivim na poslovima koji zahtijevaju ravnotežu i fizičku izdržljivost. Navodno je već jednom ranije doživio pad, ali je ipak ponovo angažovan na istim zadacima.
Ova saznanja izazivaju dodatnu sumnju: da li je Enes bio primoran da obavlja poslove koji nisu u skladu s njegovim zdravstvenim stanjem i profesionalnim zaduženjima?
Jedan od ogorčenih građana izjavio je:
– „Ovo nije nesreća – ovo je ubistvo neodgovornošću! Svi znamo da se Enes bojao rada na kamionu, a ipak je bio primoran da ga obavlja. Šefovi su znali i nisu reagovali. Danas smo izgubili čovjeka, oca i radnika koji je samo želio pošteno zarađivati za svoju porodicu.“
Reakcije građana i zahtev za odgovornošću
Tragedija je pokrenula talas nezadovoljstva u Velikoj Kladuši. Građani izražavaju revolt i osjećaj izdaje jer, kako tvrde, rukovodstvo preduzeća kao ni predstavnici lokalne vlasti nisu se pojavili nakon nesreće.
To je dodatno rasplamsalo bijes i dovelo do glasnih zahtjeva da se:
-
Utvrdi odgovornost rukovodilaca preduzeća „Komunalije“.
-
Smijene i procesuiraju svi koji su propustili reagovati na ranije upozoravajuće znakove.
-
Uspostave jasniji i strožiji protokoli zaštite na radu.
Ovaj slučaj otvara nekoliko krucijalnih pitanja:
-
Da li su radnici zaista adekvatno zaštićeni tokom obavljanja poslova?
-
Zašto je Rizvić obavljao zadatak koji nije bio u njegovom opisu posla?
-
Hoće li neko konačno snositi odgovornost za gubitak ljudskog života?
Oproštaji i bol
Porodica, prijatelji i kolege ne mogu da prihvate činjenicu da je Enes otišao na tako tragičan način. Društvene mreže i lokalne zajednice prepune su poruka tuge i nevjerice:
-
„Izgubili smo dobrog čovjeka, oca i prijatelja. Počivaj u miru, Enese, nikad te nećemo zaboraviti.“
-
„Bio si vrijedan i pošten radnik, tvoje ime će ostati među nama zauvijek.“
-
„Neka tvoja smrt bude opomena svima koji misle da je radnik samo broj.“
Ove riječi svjedoče o poštovanju koje je Rizvić uživao među ljudima. Njegova smrt nije samo gubitak za porodicu, već i za cijelu zajednicu.
Šira analiza: Zaštita radnika kao društveni problem
Slučaj Enesa Rizvića otvara šire društveno pitanje koje nadilazi granice jednog grada. Na Balkanu, a i šire, radnička prava i zaštita na radu često se tretiraju formalno, dok se u praksi susreće mnogo propusta.
Ključne slabosti sistema koje se ovdje mogu uočiti:
-
Nedovoljna kontrola poslodavaca od strane inspekcija.
-
Slaba primjena zakonskih odredbi o sigurnosti na radu.
-
Praksa da se radnici angažuju na poslovima za koje nisu obučeni ili zdravstveno sposobni.
-
Kultura ignorisanja pritužbi radnika koji ukazuju na opasnosti.
Ovakvi propusti često se završavaju tragedijama, a najčešće upravo oni najslabiji – radnici – plaćaju najvišu cijenu.
Šta slijedi?
Istraga tek treba da utvrdi sve okolnosti ovog slučaja. Nalog tužioca za obdukciju je samo prvi korak. Očekuje se i:
-
Detaljan izvještaj inspektora zaštite na radu.
-
Utvrđivanje eventualnih krivičnih i disciplinskih odgovornosti.
-
Reakcija lokalnih vlasti koje su do sada ostale nijeme.
Građani poručuju da neće odustati dok ne dobiju jasne odgovore i pravdu za Enesa. Njihova očekivanja su da se ne stane samo na obećanjima, nego da se sprovedu konkretne promjene kako bi se spriječilo ponavljanje sličnih tragedija.
Tragedija u Velikoj Kladuši nije samo priča o gubitku jednog čovjeka, već i simbol šire neodgovornosti sistema prema radnicima.
Smrt Enesa Rizvića otkrila je bolne činjenice: radnici su često izloženi poslovima za koje nisu pripremljeni, njihova zdravstvena stanja se zanemaruju, a odgovorni na rukovodećim funkcijama zatvaraju oči pred upozorenjima.
Porodica i mještani sada traže ono što je najmanje što se može učiniti – pravdu i odgovornost. Ako ovaj slučaj završi bez ozbiljnih posljedica za one koji su zakazali, poslaće se poruka da je život radnika jeftin i lako zamjenjiv.
Enesova smrt mora biti opomena i prekretnica. Ona ne smije ostati samo još jedna vijest koja će se brzo zaboraviti, već poticaj da se konačno uvede veća sigurnost, odgovornost i poštovanje prema ljudima koji svakodnevno, često u teškim uslovima, rade da bi zajednice funkcionisale.
Velika Kladuša danas tuguje, ali i diže glas. Jer, kako su poručili njegovi sugrađani:
– „Enes nije umro slučajno. On je žrtva sistema koji ne brine o radniku. Naša je dužnost da se to više nikada ne ponovi.“
