Brutalno ubojstvo dvogodišnje Danke Ilić i dalje potresa Srbiju, a detalji zaokupljaju javnost koja je zgrožena stravičnim zločinom i izražava zgroženost postupcima Dejana Dragijevića, Srđana Jankovića i Dragijevićevog oca podnio žalbu. , Radoslav Dragijević, donosi i potpune izjave roditelja male Danke. Djevojčičina majka Ivana Ilić 17. travnja ispitana je u tužiteljstvu.
Tada je ispričala da je kobnog dana 26. ožujka planirala otići u grad obaviti neke poslove vezane uz porodiljni dopust nakon rođenja prvog djeteta te nazvati svekra i svekra. zakon. Svekrva ih je zamolila da joj čuvaju dvoje djece.
Ne sjećam se jesam li ih nazvao to jutro ili dan prije. Mislim da sam ih nazvao. Došli su između 9.30 i 10.00 i čim su stigli ja sam se spremila i otišla u grad Bor, odatle sam otišla oko 10.45 i pozvala muža da mu kažem šta se dogodilo i privatnog ginekologa. Pao je dogovor i nakon pet-deset minuta ja sam se vratio kući, svekar je otišao, a ja sam ostao s djecom.
Sa sinom, koji u veljači puni tri godine, sama pospremam stan dok se Danka igra. Kad sam završila s čišćenjem stana, sjela sam na pod i igrala se s djecom. Ne znam koliko je ta igra trajala, mom sinu je bilo dosadno, a kad mu je bilo dosadno, samo je htio da izađe – rekla je.
Zbog toga je, kaže, pitala sina želi li pucati košarkašku loptu i on je pristao. Danka nije ništa pitala jer nije pričala, ali osim toga, kako je istakla, bilo joj je dobro i igrala se. Odlučio sam se 2013. godine otići u Banjsko polje, moj djed jer sam tamo živio kao dijete. Godine 2014. moja je majka preminula.
Tamo mi živi cijela obitelj, mama, tata, brat i ja. Nazvao sam patera Kaslava i pitao je je li na Baniji, on mi je odgovorio da nije tu, mijenja smjenu, ali ja mogu slobodno otići s djecom jer je mjesto očišćeno, a on siječe granje i trnje – rekla je Ivana.
Ivana Ilić rekla je kako vjeruje da je s djecom oko 12.45 ili 12.50 sati otišla u Banjsku Polju, a djecu je smjestila u svoj Ford Focus, kojim je upravljala, izlazeći iz Ulice albanske spomenice. “, nazvala je supruga i rekla mu da ide sa djecom na Banju, na šta je Miloš odgovorio: “Dobro, javi mi se kad stigneš”.
Odvezao sam nas do Banjskog polja, a kada sam stigao u ulicu Vojvode Radomira Putnika 19, izašao sam iz auta, otvorio kapiju, vratio se u auto i odveo njega i djecu u stražnji dio kuće, gdje je bila livada. Svi su oko 13:06 ili 13:07. Mislio sam da se djeca tamo mogu igrati, a ostatak dvorišta nije bio prikladan.
Kada sam parkirao auto leđima okrenut ulici, izašao sam i iz auta izveo djecu, prvo Danku, a potom i sina. Izvadio sam nogometnu loptu iz prtljažnika i pružio je sinu te fotografirao djecu, ali Danka je već koračala prema stazi koja vodi do zemljanog brežuljka u dvorištu, udaljena pet-šest metara od putnika. vrata automobila – navela je u pritužbi Dankina majka.
Rekla je da je vidjela Danku kako se penje na planinu, za koju je procijenila da je visoka oko metar i pol. Dva metra, duga oko četiri metra. Opisala ju je kao prirodno brdo, koje poznaje otkad zna za sebe, te stazu koja vodi do kuće, točnije s desne strane kuće. strana. Dvorište gleda na ulicu.
Kad sam vidio Danku na toj stazi, bila je samo metar udaljena od početka planine i same staze. Djeca su odmah krenula prema njoj. Danka je hodala i trčala. Niti je hodala sporo niti je trčala. Tog dana je imala 22 mjeseca. Djeca i ja opet smo došli u dvorište, ali Danka još nije hodala.
