Fraza “prodao svoju vjeru za večeru” još uvijek nekako nosi negativnu konotaciju, nestalan i neodlučan pojedinac, osobito pri promjeni vjerskih opredjeljenja. Ovaj je izraz duboko ukorijenjen u našoj kulturi, gdje se na odbacivanje vjere ili promjenu na novu religiju uvijek gleda s nekim oblikom prezira, te se promjene obično osuđuju, posebno kada se radi o obraćenju na vjeru koja nije izvorna.
Na Balkanu, prostoru koji je kroz povijest bio pod utjecajem različitih imperija, odricanje od vjere nikada nije bilo lako. Od jedne religije do druge, takve su promjene uvijek produbljivale društvene, političke i povijesne okolnosti.
Zbog toga su ljudi koji su se na to odlučili bili intenzivno kritizirani i odbačeni od zajednice; no ima i onih koji se vraćaju korijenima. Priznajući svoje podrijetlo, postavljaju temelje duhovne obnove. Jedan od njih je Mahmud Bušatlija koji se nakon više od 500 godina odlučio vratiti pravoslavlju, postavši Stanko Crnojević.
Godine 2014. donio je odluku da se vrati vjeri svojih predaka. S takvim pitanjima i predrasudama se morao suočiti, ali za povratak pravoslavlju, kaže, bila je to osobna odluka koja je nosila duboku simboliku. Potom kaže da nije prošao nikakve rituale odricanja od islama jer je, kako kaže, samo kršten, što pokazuje njegovu duboku povezanost s duhovnim naslijeđem.
Iako je promijenio ime u crkvenim knjigama, njegovo zakonsko ime i dalje je ostalo Mahmud Bušatlija. Ovu gestu vidio je kao simbol privrženosti prošlosti i tradiciji, želje da bude prepoznat kao osoba koja je donijela mudru odluku prema svom identitetu.
Porijeklo obitelji i povijest Bušatlija
Ni osoba odabrana za ovu promjenu nije proizvoljno određena. Čovjek koji je sada poznat kao Stanko Crnojević potomak je osmanskog paše koji je igrao važnu ulogu u Osmanskom carstvu, ponajviše u njihovim naporima u borbi protiv Crne Gore.
Iako je niz vrlo važnih ljudi iz njegove obitelji igrao ključnu ulogu u povijesti, Mahmud je uvijek znao za svoje srpsko podrijetlo. Bušatlije su bile dio veće skupine koja je zadržala srpski običaj i iako su bili islamizirani proteklih stoljeća, uvijek su zadržali osjećaj za nasljeđe.
Kroz povijest mnoge obitelji pokušavaju zadržati svoj identitet, a istovremeno se prilagođavaju promijenjenim okolnostima i vlastima. Za razliku od većine drugih obitelji, Bušatlije nikada nisu potpuno zanemarile svoju pravoslavnu tradiciju, već su je s ponosom pronijele kroz stoljeća.
U vrijeme komunizma, iako su se poštovale mnoge tradicije i nije bilo mnogo mogućnosti za prakticiranje vjere, temelji njihovog identiteta su uvijek bili očuvani, kako u duhovnom tako iu kulturnom smislu.
Bušatlije su s ponosom govorile o svojoj krsnoj slavi, iako nisu prakticirali vjeru u punom smislu. Kroz povijest se ovaj aspekt njihove kulture nikada nije promijenio, čak ni pod političkim pritiskom. Za pet stoljeća muslimanske odlučnosti, Bušatlije su bili ugledni članovi društva; ipak se nisu odrekli svoje srpske tradicije. Kao visoki dužnosnici Osmanskog Carstva tog vremena, nikada nisu zanemarivali svoje obiteljsko podrijetlo, što ih je na kraju navelo da se vrate svojim korijenima.
