Brat i sestra uzrasta 11 i 13 godina utopili su se u moru dok su sa roditeljima i najmlađim bratom i sestro
Tragedija na odmoru: Nesvakidašnja porodična bol zbog gubitka dvoje dece u Španiji
Iz sna u noćnu moru
Letnji odmori često sa sobom donose najlepše uspomene – smeh, sunce, kupanje, bezbrižnost i porodicu na okupu. Međutim, ono što je trebalo da bude radosno putovanje i prvo veliko letovanje u inostranstvu za jednu britansku porodicu, pretvorilo se u nezamislivu tragediju. U samo nekoliko minuta, talasi su odneli živote brata i sestre uzrasta 11 i 13 godina, ostavljajući roditelje, rodbinu i prijatelje u dubokom bolu i šoku.
Ova potresna priča, koja se dogodila na španskoj plaži Ljarga, ostavila je neizbrisiv trag, ne samo u životima porodice Del Broko, već i u srcima svih koji su čuli za ovaj događaj.
Trenuci koji su zauvek promenili jednu porodicu
Porodično putovanje koje je trebalo da bude nezaboravno
Ameija i Rikardo Del Broko, poznatiji po nadimcima Maja i Džubs, bili su dvoje vedre, razigrane i radoznale dece, koja su sa nestrpljenjem iščekivala svoj prvi odlazak u inostranstvo. Zajedno sa svojim roditeljima, Šanis i Rikardom, kao i mlađim bratom i sestrom, odseli su u luksuzni hotel sa četiri zvezdice, koji se nalazio nedaleko od pomenute plaže.
Tokom celog letovanja, Maja i Džubs su se radovali svakom danu, provodili sate u igri, kupanju i otkrivanju čari španske obale. Njihova radost bila je zarazna, a roditelji su s ponosom posmatrali svoju decu kako upijaju svaki trenutak.
Međutim, poslednji dan odmora, koji je trebao biti samo još jedan lep trenutak u nizu, pokazao se kobnim.
Kobna odluka za “još jedno kupanje”
Deca su tog dana izrazila želju da se još jednom okupaju u moru pre nego što krenu na pakovanje. Prema rečima jednog člana porodice, “njih dvoje su molili roditelje da se još jednom okupaju”. Ta molba, u prvi mah potpuno bezazlena, odvela je porodicu u trenutke užasa i bespomoćnosti.
Otac, Rikardo, ostao je da nadgleda decu u vodi, dok je majka Šanis odvela jedno od mlađe dece u toalet. U samo nekoliko trenutaka sve se promenilo. Talasi su postajali jači, a deca, uprkos plivanju i igri, nisu uspela da se izbore sa silom mora.
Kada je primetio da se Maja i Džubs bore za vazduh i tonu, Rikardo je bez razmišljanja skočio u vodu. U tom trenutku su i spasioci reagovali, ali voda je već uzela danak.
Majka, koja se upravo vraćala iz toaleta sa detetom, nije zatekla ni supruga ni decu na mestu gde ih je ostavila. Panika ju je obuzela, a onda je, prema rečima njene sestre, čula sirene koje su označile početak pakla koji će pamtiti do kraja života.
Reakcije i bol porodice
Makalija, sestra Šanis, u suzama je ispričala kako je cela porodica bila razorena gubitkom. Opisala je Maju kao devojčicu koja je obožavala atletiku i modu, i koja je bila topla i brižna, gotovo poput druge majke mlađima u porodici. Džubs je, s druge strane, maštao o tome da postane jutjuber, i često je snimao razne dogodovštine koje je želeo da podeli sa svetom.
“Bili su deca za poželeti”, rekla je neutešna tetka.
Roditelji, shrvani bolom, nisu mogli da se pomire sa stvarnošću. Otac je izvučen iz mora, živ, ali fizički iscrpljen i psihički potpuno slomljen, dok je za Maju i Džubsa bilo prekasno.
Prijateljstvo među braćom i sestrama
Zanimljivo je napomenuti da su se, poput većine braće i sestara, Maja i Džubs ponekad svađali, kako kaže tetka, “kao pas i mačka”, ali je njihova povezanost bila duboka i neupitna. Voleli su se, štitili jedno drugo i delili svet na način koji samo deca mogu. Njihova smrt nije samo gubitak za roditelje, već i za mlađu braću i sestre, koji su izgubili svoje uzore, zaštitnike i prijatelje.
Podrška iz okoline
Nakon tragedije, nekoliko bliskih članova porodice otputovalo je u Španiju kako bi pružili emocionalnu i praktičnu podršku. Svi su se trudili da budu uz Šanis i Rikarda u ovim najmračnijim danima, ali su svesni da je ova bol takva da nikakva uteha ne može u potpunosti pomoći.
Posebno teško je bilo Rikardu, ocu dece, koji je proveo poslednje trenutke sa njima u vodi. Njegova borba da ih spasi, uzaludna ali herojska, ostaviće trag koji će nositi do kraja života.
Sećanje koje ne bledi
Ova tužna priča služi kao snažan podsetnik koliko život može biti nepredvidiv i surov, naročito u trenucima kada se najmanje nadamo. Porodica Del Broko otišla je na odmor kako bi stvorila lepe uspomene, ali se vratila s prazninom koja se ne može popuniti.
Maja i Džubs, iako su imali samo 11 i 13 godina, ostavili su snažan utisak na svoju porodicu. Njihova vedrina, interesi i ljubav prema porodici ostaju večni u sećanjima svih koji su ih poznavali.
U znak sećanja na njih, možemo istaći:
-
Maja je bila brižna, zrela i kreativna, devojčica koja je volela modu i sport, i koja je često preuzimala odgovornost za mlađe članove porodice.
-
Džubs je bio radoznao, duhovit i ambiciozan, dečak s velikim snovima, koji je želeo da osvoji svet putem YouTube-a.
-
Njihova veza kao brata i sestre bila je jedinstvena, puna ljubavi, iako ponekad obojena nestašlucima.
Pouke iz tragedije
Ova priča nosi i važne životne lekcije koje se tiču bezbednosti, roditeljske pažnje, ali i samog odnosa prema životu:
-
Prirodne sile, poput mora, nikada ne treba potcenjivati – čak i u mirnim uslovima, voda može postati opasna u tren oka.
-
Deca, ma koliko bila samostalna, uvek zahtevaju nadzor, naročito u blizini vode.
-
Porodica je neprocenjiva, i svaki trenutak s voljenima treba živeti svesno i sa zahvalnošću.
-
Trauma ne pogađa samo roditelje, već i širu porodicu – tetke, ujake, bake, deku i prijatelje.
m bili na odmoru u Španiji.