Mladi i plemeniti sportista Luka Petković (26) danas će biti sahranjen: Poginuo na motoru kod Čačka
Luka Petković (26), mladić čije je srce kucalo za druge, biće sahranjen danas u 14 časova na gradskom groblju u Čačku, nakon što je tragično nastradao u saobraćajnoj nesreći u ponedeljak uveče.
Sećanje na Luku Petkovića: Mladić velikog srca i nepokolebljive posvećenosti
U tišini jednog tužnog avgustovskog dana, grad Čačak se oprašta od jednog izuzetnog mladića, čije je ime ostalo urezano u srcima mnogih. Luka Petković, mladi sportista, humanista i prijatelj, tragično je izgubio život u saobraćajnoj nesreći, ostavivši za sobom veliku prazninu, ali i bogato nasleđe dobrote, discipline i posvećenosti drugima.
Njegova smrt nije samo lokalna tragedija – to je trenutak u kojem jedna zajednica zastaje da se seti vrednosti koje je mladi Luka nosio sa sobom. Kroz sportsku karijeru, društveni angažman i lične kvalitete, Luka je postao simbol onoga što mlad čovek može i treba da bude. Ovaj tekst je posvećen sećanju na njega i priči koju je svojim životom ispisao.
Tragičan kraj jedne svetle priče
U ponedeljak uveče, tik pred ponoć, dogodio se stravičan udes na deonici između Požege i Čačka, u mestu Pakovraće. Upravljajući motociklom, Luka je, prema prvim izveštajima, izgubio kontrolu zbog neprilagođene brzine. Vozilo je sletelo sa kolovoza, a posledice pada bile su kobne – uprkos brzoj reakciji hitne pomoći, mladić je preminuo na mestu nesreće.
Ova vest je kao grom pogodila sve koji su ga poznavali. Porodica, prijatelji, kolege sportisti i sugrađani ostali su u neverici. Bio je to trenutak kada se čitava zajednica okupila u bolu, ali i u želji da sačuva sećanje na nekoga ko je svojim postojanjem oplemenjivao živote drugih.
Luka – više od sportiste
Iako je javnost najpre znala Luku kao karatistu, njegovi najbliži i sugrađani pamte ga po mnogo čemu dubljem od sportskih dostignuća. Bio je:
-
Posvećen trener, koji je sa strašću i znanjem prenosio veštine na mlađe naraštaje
-
Licencirani sudija, član Šotokan karate saveza Srbije
-
Neumorni borac za humanost, koji je i van tatamija znao kako da bude uz one kojima je pomoć najpotrebnija
Njegova karijera u karateu bila je plod godina truda, rada i predanosti, ali ono što ga je izdvajalo bio je karakter – spremnost da pomogne, da podstakne i da inspiriše.
Heroj pandemijskih dana
Tokom 2020. godine, u vreme kada je pandemija korona virusa promenila svet, Luka je pokazao kakva snaga leži u mladim ljudima spremnim da deluju. Nije čekao poziv institucija – samoinicijativno je ustao i krenuo u akciju. U Čačku, bio je među prvima koji su:
-
Dostavljali hranu i lekove starijim sugrađanima
-
Pazili da ne izlažu nikoga riziku
-
Uzimali na sebe odgovornost za one koji nisu mogli sami
Njegove reči tada, izgovorene sa samo 21 godinom, i danas odzvanjaju: “Želimo da sačuvamo naše starije. Ako izađu u grad, nalaze se u opasnosti jer su najranjiviji. Mi im ostavimo namirnice i lekove ispred vrata i odemo.”
Taj gest nije bio samo humana reakcija na krizu – bio je to izraz njegove ličnosti, duboko ukorenjene u solidarnosti i odgovornosti.
Reakcija zajednice – Bol, poštovanje i zahvalnost
Vest o njegovoj smrti izazvala je talas tuge na društvenim mrežama. Objave su se nizale, jedna za drugom, u pokušaju da se izrazi ono što je teško pretočiti u reči – gubitak nekoga ko je bio oslonac, uzor i osmeh u teškim danima.
Iz Šotokan karate saveza Srbije stigla je dirljiva poruka:
“Tragično nas je napustio naš Luka Petković, dugogodišnji takmičar, trener, sudija, a pre svega veliki prijatelj. Izražavamo najdublje saučešće porodici Petković. Molimo sve koji su ga poznavali da mu odaju poslednju počast i isprate ga kako dolikuje.”
Osim kolega sportista, oproštajne poruke stizale su i od prijatelja. Među njima, posebno se izdvojila jedna:
“Lukice moj, ostaješ i dalje najbolji borac i kataš. Voli te A.”
Kroz ove reči provlači se tuga, ali i ponos – jer su imali priliku da poznaju osobu kao što je Luka.
Sahrana – poslednji pozdrav
U četvrtak, 8. avgusta, Luka je sahranjen na gradskom groblju u Čačku. Opelo je održano u 13 časova, ispred porodične kuće u Ulici Stevana Prvovenčanog 51, dok je sahrana obavljena sat vremena kasnije. Porodica, prijatelji, sportski saradnici i brojni sugrađani okupili su se kako bi odali poslednju počast mladiću koji ih je povezao više nego što je i sam možda znao.
U tišini groblja, sa suzama i molitvama, Čačak je ispratio svog heroja iz senke – momka koji je iza sebe ostavio ne samo uspomene, već i primer koji će živeti i posle njega.
Luka Petković nije bio običan mladić. Bio je oličenje vrednosti koje su u savremenom društvu često zaboravljene: nesebičnost, skromnost, disciplina i ljubav prema bližnjima. Njegov život, iako prekinut prerano, bio je ispunjen delima koja će se još dugo prepričavati – ne zato što su bila grandiozna, već zato što su bila iskrena.
U vremenu kada su mnogi zaokupljeni sobom, Luka je okrenuo pogled ka drugima. Kada su drugi čekali, on je delovao. Kada su drugi ćutali, on je govorio – ne rečima, već delima.
Njegova priča nas uči sledećem:
-
Dobrota ne traži publicitet – Luka nije pomagao zbog priznanja, već iz srca.
-
Sport nije samo fizička aktivnost, već put ka formiranju karaktera.
-
Mladi mogu i treba da budu lideri promena – primer Luki treba da bude inspiracija drugima.
-
Sećanje na dobre ljude je obaveza zajednice, jer samo tako njihove vrednosti mogu nastaviti da žive.
Danas, kada prođete ulicom u kojoj je živeo, ili salom gde je trenirao, možda više nećete čuti njegov glas – ali ćete osetiti ono što je ostavio iza sebe. Mir, toplinu, odlučnost i veru da još ima ljudi koji svet čine boljim mestom.
Luka Petković, 26 godina života. Ali bezbroj razloga da bude zauvek zapamćen.