U zeničkom selu Vukotići živi i radi Mufid Kozlić, skromni čovjek i izuzetno talentovan majstor, čija priča svjedoči o snazi volje i neuništivom duhu.
Snaga volje u srcu Bosne
U bosanskom selu Vukotići, smještenom u blizini Zenice, živi čovjek čiji život prevazilazi granice običnog. Njegovo ime je Mufid Kozlić – čovjek tihe snage, ogromnog talenta i izuzetne unutrašnje snage. Rođen 1973. godine, Mufid danas ne vodi samo borbu s ograničenjima koja mu je život nametnuo, već i inspiriše svakoga ko ima priliku da čuje njegovu priču.
U vremenu u kojem mnogi posrću pred svakodnevnim izazovima, Mufidova priča svijetli kao baklja upornosti i neuništivog duha. Ono što ga čini posebnim nije samo ono što je preživio, već način na koji je to pretvorio u snagu i izraz ličnog stvaranja.
Od tame do stvaranja svjetlosti
1. Godine rata i gubitak vida
Mufid je kao mlad čovjek bio pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine tokom ratnih dešavanja devedesetih godina. Sudbina je htjela da 1995. godine, pri kraju rata, doživi tragediju – izgubio je vid na desno oko. Sam taj trenutak opisuje kao:
“Mrak je pao pred očima, doslovno.”
To nije bio samo fizički gubitak, već prekretnica – trenutak koji bi za mnoge značio kraj. No, ne i za njega.
2. Suočavanje s invaliditetom
Nakon ranjavanja, Mufid je prolazio kroz faze koje mnogi ne vide – tihe unutrašnje borbe koje traju dugo nakon što se borbena dejstva završe. Umesto da klone duhom, odlučio je da, korak po korak, pronađe novi smisao života.
U procesu oporavka, morao je:
-
Prilagoditi svakodnevni život novoj realnosti
-
Naučiti da se oslanja na preostale čulo i intuiciju
-
Nadjačati unutrašnje strahove i nesigurnosti
-
Pronaći novu svrhu i kanal za izražavanje
Ono što je pronašao bilo je više od hobija – bila je to umetnost oblikovana kroz drvo i dušu.
Stvaralačka renesansa jednog čoveka
3. Drvo kao sredstvo izražavanja
U miru svog sela, daleko od buke grada, Mufid je pronašao spokoj u radionici. Iako su mu oči izgubile jasnoću vida, njegove ruke su postale njegovo novo čulo. Na mašini za preradu drveta, on ne stvara samo predmete – on prenosi dušu u svaki komad drveta.
Njegov rad uključuje:
-
Izradu drvenih maketa visoke preciznosti
-
Ručnu obradu detalja bez upotrebe vida
-
Korištenje osjećaja dodira i prostorne orijentacije
Prva maketa koju je izradio bila je džamija – simbol vjere, upornosti i nade. Taj trenutak opisuje kao jedan od najradosnijih u svom životu:
“Moja sreća tada nije imala granice.”
Odatle, njegova radionica postaje utočište, prostor tišine i stvaranja, gde svakodnevno dokazuje da ono što se stvori iz duše ne može imati granicu, pa ni fizičku.
4. Poruka koju ostavlja drugima
Mufid je duboko svestan snage koju nosi njegova priča. Često kaže:
„Kad ne vidiš očima, moraš gledati dušom.“
Ova rečenica je više od inspiracije – ona je filozofija opstanka i smisla. On svojim životom i radom pokazuje da:
-
Hendikep nije kraj, već preusmerenje
-
Stvaralaštvo može biti lijek
-
Vjerovanje u sebe nema alternativu
Heroj iz radionice
Mufid Kozlić nije poznat široj javnosti, ne pojavljuje se na naslovnicama, ne učestvuje u političkom ili medijskom životu. No, njegovo prisustvo ima tiši, ali dublji uticaj. On je heroj iz sjenke – čovjek koji je izgubio dio sebe, ali pronašao cijeli svijet kroz umetnost.
U vremenu kada se mnogo govori, a malo radi, kada ljudi traže izgovore umjesto prilika, Mufid je primjer da se i u tami može pronaći svjetlost – ako se gleda srcem. Njegove drvene makete nisu samo dokazi zanatske veštine, već su:
-
Simboli unutrašnje snage
-
Dokazi ljudske otpornosti
-
Pozivi da ne odustajemo od sebe, ma koliko nas život testirao
Poruke koje ostaju
U zaključku, nekoliko ključnih poruka koje proizlaze iz života Mufida Kozlića:
-
Hrabrost se ne mjeri snagom, već istrajnošću.
-
Umjetnost može biti produžetak duše, posebno kada druge mogućnosti nestanu.
-
Svaka prepreka nosi potencijal da postane nova staza.
-
Najljepše se vidi – srcem.
