Nasilje u porodici: Uloga institucija i potreba za zaštitom žrtava
Nasilje u porodici predstavlja ozbiljan društveni problem koji se često zanemaruje ili prikriva, a u kojem su žrtve najčešće žene i djeca. Ovaj oblik nasilja ne samo da pogađa fizičko i mentalno zdravlje žrtava, već i ima duboke posljedice na širu zajednicu. U posljednje vrijeme, slučajevi nasilja u porodici dobivaju sve veću pažnju javnosti, a institucije se postavljaju na test u svojoj sposobnosti da štite žrtve i procesuiraju počinitelje. Ovaj članak istražuje nedavni slučaj iz Bjelog Polja koji je ponovno otvorio pitanje kako se društvo i pravosudni sistem nose s ovim oblikom nasilja, te kako se može poboljšati zaštita žrtava.
Detalji slučaja iz Bjelog Polja
Prema informacijama iz izvora bliskih policijskim institucijama, Bjelopoljska policija je podnijela krivičnu prijavu protiv E.K. zbog sumnje na nasilje u porodici. Incident se dogodio 11. januara 2026. godine, kada je osumnjičeni, u porodičnoj kući, prijetio svojoj supruzi koristeći nož. Tokom vožnje, prijetnje su se nastavile, uključujući i zastrašivanje da će je ubiti ili da bi ona mogla sama skakati u rijeku Lim. Ovaj slučaj ilustrira ozbiljnost i opasnost s kojom se žrtve suočavaju, ali također postavlja pitanje kako institucije mogu efikasnije reagirati.
Važno je napomenuti da su ovakvi incidenti često rezultat dugotrajnog nasilja koje se može manifestirati na različite načine, uključujući emocionalno i psihološko zlostavljanje. Prema podacima Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), jedan od tri slučaja nasilja u porodici nikada ne bude prijavljen, što dodatno otežava problem. Zbog toga je od suštinske važnosti osigurati da se žrtve osjećaju sigurno prilikom prijavljivanja nasilja.
Psihološke i fizičke posljedice nasilja
Nasilje u porodici ima dugoročne posljedice po mentalno i fizičko zdravlje žrtava. Žene koje su suočene s prijetnjama i fizičkim napadima često razvijaju anksioznost, depresiju, pa čak i posttraumatski stresni poremećaj.
U slučaju Bjelopolja, supruga koja je prijavila nasilje našla se u situaciji u kojoj je morala pozvati policiju kako bi se zaštitila. Ova odluka nije laka, jer žrtve često osjećaju strah od odmazde ili nepoštovanja od strane društva. Ovaj strah može odvući žrtve od traženja pomoći, što dodatno komplikuje situaciju.
Pored toga, fizičke posljedice nasilja mogu uključivati povrede koje zahtevaju medicinsku pomoć, ali i dugotrajne zdravstvene probleme kao što su hronične boli, problemi sa spavanjem i razne bolesti koje su posljedica stresa.
Zbog ovih faktora, žrtve često ne traže pomoć ili odustaju od svojih namera zbog straha od ponovnog nasilja, što dodatno otežava proces rehabilitacije i povratka u normalan život.
Uloga policije i pravosudnog sistema
Reakcija policije u ovom slučaju, koja je odmah intervenisala, važna je kako bi se osigurala sigurnost žrtve. Međutim, važno je napomenuti da samo prijavljivanje nasilja nije uvijek dovoljno. Pravosudni sistem mora djelovati brzo i efikasno kako bi osigurali da se počinitelji procesuiraju, a žrtve zaštite.
U slučaju E.K., nakon saslušanja, njemu je određeno zadržavanje do 72 sata, što može biti presudno za sprječavanje daljnjeg nasilja.
Međutim, izuzetno je važno da institucije ne stanu na ovom koraku. Postavlja se pitanje kako bi se spriječilo ponavljanje nasilja nakon što počinitelj bude pušten na slobodu.
Mnogi stručnjaci smatraju da bi trebalo uvesti preventivne mjere kao što su obavezni programi za rehabilitaciju počinitelja nasilja, kako bi se smanjila mogućnost ponovnog nasilja. Također, važno je osnažiti žrtve kroz pravne mehanizme koji im omogućavaju da se zaštite od budućih incidenata.
Preporučene mjere za zaštitu žrtava
Jedna od ključnih mjera za zaštitu žrtava nasilja u porodici je pružanje pravne i psihološke pomoći. Organizacije koje se bave zaštitom žrtava trebaju imati resurse za pružanje podrške, kao što su skloništa, pravni savjetnici i terapeuti. Žrtve trebaju biti svjesne svojih prava i mogućnosti koje im stoje na raspolaganju.
Također, važno je educirati širu javnost o problemu nasilja u porodici i o tome kako prepoznati znakove nasilja i kako pomoći osobama koje su u takvim situacijama.
Osim pravne pomoći, važno je uključiti i psihosocijalnu podršku koja može pomoći žrtvama da se oporave od traumatskog iskustva. Programi podrške koji uključuju grupne terapije, individualne konsultacije i aktivnosti koje podstiču samopouzdanje mogu biti ključne u procesu oporavka.
Također, važna je suradnja između različitih institucija, uključujući policiju, pravosudni sistem, zdravstvene ustanove i nevladine organizacije, kako bi se osiguralo da žrtve dobiju sveobuhvatnu podršku.
Zaključak i potreba za kolektivnom akcijom
Na kraju, slučaj iz Bjelog Polja predstavlja samo jedan od mnogih primjera nasilja u porodici koji zahtijevaju hitnu i odlučnu akciju. Iako policija i pravosudni sistem igraju ključnu ulogu u procesu zaštite žrtava, cijelo društvo mora biti uključeno u borbu protiv nasilja.
To uključuje edukaciju, podizanje svijesti i pružanje podrške žrtvama. Važno je osigurati da svaka žrtva nasilja zna da nije sama i da postoje resursi i podrška dostupni za njih.
Osim institucionalne pomoći, važno je da se i svaka osoba u zajednici uključi u proces prevencije nasilja. To može uključivati prijavljivanje sumnjivih aktivnosti, pružanje emocionalne podrške prijateljima i porodici koji su žrtve nasilja, kao i aktivno sudjelovanje u programima koji se bore protiv nasilja u porodici.
Sa zajedničkim naporima i kolektivnom akcijom, možemo stvoriti sigurnije društvo za sve.
