Tijekom gostovanja u emisiji “Ako progovorim” koju vodi i uređuje Goca Tržan, Dajana Paunović upustila se u iskreni razgovor o svojim osobnim iskustvima. Razgovor se, naravno, skrenuo na temu smrtnosti, a voditeljica je ostala zatečena otkrićem Dajane Paunović da je već dogovorila svoje posljednje počivalište.
Tijekom gostovanja u emisiji Goce Tržan “Ako progovorim” Dajana je ispričala kako razmišlja o kupnji grobnog mjesta te se raspitala o njegovoj cijeni. Dala je do znanja da je njezina obitelj upoznata s ovom odlukom. Dajana je izrazila želju da bude sahranjena u Topčideru, a svoju privrženost kraju pripisala je odrastanju i zadivljujuće slikovitom okruženju. Međutim, također je priznala da se osjećala preopterećeno prisutnošću velike gomile, što je u njoj izazvalo tjeskobu.
- Dajana je svoju odluku saopćila sinu Dušanu, obavijestivši ga da se predomislila i koliko je važno pronaći stan s velikim dvorištem kako bi zadovoljila svoju potrebu za samoćom. Atmosfera se podigla kada se Dajana Paunović neočekivano obratila bivšem suprugu Žiki Jakšiću i raspitala se za cijenu njegove grobne parcele. Ovaj nepredviđeni postupak, kako je istakla Goca, izmamio je smeh kod svih prisutnih u studiju.
Žika se u nevjerici obratio svojoj bivšoj supruzi sa zbunjenim izrazom lica tražeći pojašnjenje Dajanine izjave. “Možete li pojasniti što ste upravo rekli? Što mislite o vlastitoj normalnosti u ovoj fazi života?” upitao je, zaigrano usmjeravajući razgovor na bezbrižnu šalu. Obje strane imale su određene sličnosti, no Žika je bio znatiželjan razumjeti zašto su odlučili raskinuti brak.
U početku se činilo da ste predodređeni za tešku situaciju. No, na kraju našeg razgovora o ovoj temi, Dajana je podijelila svoje stajalište, rekavši: “Život je sam po sebi neizvjestan i ključno je uzeti u obzir sve čimbenike. Nemam namjeru drugima nametati bilo kakve teškoće, jer sam svjesna da moje postojanje može prestati u bilo kojem trenutku. Moj krajnji cilj je postići rješenje u svakom pogledu.
Dodatni tekst:
Jednog vedrog jutra, dok je blagi povjetarac nježno dodirivao cvjetove u vrtu, a vesele melodije ptica ispunjavale zrak, Marko, mladić, našao se sjediti na klupi pokraj mirnog jezera, gledajući u horizont. Bio je to trenutak duboke kontemplacije, razdoblje u kojem su misli slobodno lutale, a duh čeznuo za prosvjetljenjem usred misterija postojanja.
Odrastao u ugodnoj obiteljskoj kući, Marko, mladić pun mašte i neutažive žeđi za znanjem, živio je u ljupkom selu smještenom na planinskoj padini. Okružen bogatom prirodnom ljepotom, njegov odgoj su njegovali roditelji koji su, iako financijski skromni, posjedovali obilje ljubavi i bogatu unutarnju vitalnost.
Marko je od najranijih dana gajio duboku čežnju za nesvakidašnjim izletima i dugim putovanjima. Svake večeri, dok je gledao u nebeska tijela iznad, njegova mašta je uzletjela vizijama neistraženih teritorija i susreta s različitim društvima. Ta je težnja potaknula njegov duh i u njega usadila uvjerenje da zamisli i prigrli bezgranični potencijal koji je pred njim.
Kako je vrijeme prolazilo, Markov rast i razumijevanje prepreka na koje će nailaziti u životu se širilo. Po završetku srednjeg obrazovanja, svjesno je odlučio prigrliti autonomiju i samodostatnost. Pošavši iz svog rodnog grada, krenuo je na putovanje u urbani krajolik, vođen željom za svježim susretima i izgledima za osobni rast.
Marko je susretao razne pojedince i uspostavljao nove veze tijekom svog vremena u urbanom krajoliku. Njegova prijemčivost i želja za stjecanjem znanja i novim pothvatima očarala je brojne pojedince, a on je uživao u prilici razmijeniti mišljenja i prepričati vlastita iskustva. Unatoč tome, duboko u njegovom biću neprestano je gorjela žudnja za uzbuđenjem i intelektualnim istraživanjem.
Tijekom opuštene šetnje gradskim parkom, Marko je slučajno naletio na oglas koji promiče mogućnosti volontiranja u dalekoj zemlji. Ovaj slučajni susret označio je ključni trenutak u njegovom životu, predstavljajući dugo očekivanu priliku za kojom je žudio. Bez oklijevanja je donio odlučnu odluku da se prijavi i krene u ekspediciju transformacije.
Tako je započela Markova pustolovina – ekspedicija koja će ga odvesti u daleke zemlje, a opet ga obdariti neprocjenjivim susretima i mudrošću o svijetu i vlastitom biću. Susrećući se s različitim kulturama, prihvaćajući čuda prirode i suočavajući se s kušnjama putovanja, Marko će otkriti snagu svoje odlučnosti i svoju sposobnost da svlada sve prepreke koje mu se nađu na putu.
Dok sunce zalazi ispod horizonta i tama postupno prekriva Zemlju, Marko sjedi uz logorsku vatru, usklađen sa simfonijom prirode. U ovom trenutku osmijeh mu krasi lice, a srce mu je ispunjeno toplinom, jer shvaća da je svaka ekspedicija vrijedan pothvat, jer otkriva kako vlastitu bit, tako i čuda svijeta koji nas okružuje.
