Nastupio za BiH, pa ga se otac zauvijek odrekao: “Srbin sam, ali sam Bosanac. Pravi Bosančeros”

Od Doboja do Singapura – priča veća od sporta

Rođen 1970. godine u Doboju, Đurić je odrastao u multietničkom i naizgled skladnom jugoslavenskom društvu. Sam kaže da nikada nije razmišljao o tome “ko je ko”, dok rat nije sve podijelio. “Srbin sam, ali sam Bosanac. Pravi Bosančeros… i Singapurac,” rekao je u jednom od rijetkih intervjua. U toj izjavi stane sve: pripadnost, ironija, i pomirenje identiteta koji su ga razdirali, a koje je s vremenom spojio u jedno – čovjeka.

RAT I MORALNI OTPOR: Kad čovjek kaže „ne“ zločinu

Jedan od ključnih momenata njegovog života dogodio se 1991. godine, kada je kao mladi oficir JNA predvodio jedinicu mladih vojnika u pravcu Vukovara. Tamo je doživio potpunu spoznaju užasa i apsurda rata. Odbio je da učestvuje u agresiji, izgovorivši jednu od onih rečenica koje mnogi osjete, ali rijetki izgovore:

“Ja da pucam po nekome? Da ubijam nevine ljude? Ma ne dolazi u obzir.”

Takva odluka nije prošla bez posljedica. Nakon što je odbio naredbu, uhapšen je od strane JNA, pretučen, oduzet mu je čin, razoružan i zatvoren. Smatra se sretnim što nije završio u rukama paravojnih formacija poput Arkanovih ili Šešeljevih, jer tada ne bi ostao živ. To je bila njegova tačka preokreta – iz vojnog sistema izašao je s ožiljcima, ali i čistim obrazom.

OTAC GA SE ODREKAO – jer je predstavljao Bosnu i Hercegovinu

U jeku rata, 1992. godine, Aleksandar Đurić nastupa na Olimpijskim igrama u Barceloni, i to ne kao fudbaler, već kao veslač, i to za – Bosnu i Hercegovinu. U trenutku kada je region gorio od mržnje, on je nosio zastavu zemlje koju su mnogi pokušavali da raskomadaju.

Zbog tog čina, njegov otac ga se trajno odrekao. Nikada više nisu razgovarali. U njegovim riječima ne osjeća se ogorčenost, već tiha tuga i dostojanstvo čovjeka koji je znao da je postupio ispravno – iako je cijena bila velika.

OD VESLANJA DO FUDBALA – nova karijera sa 23 godine

Malo je poznato da je Đurić fudbal počeo da igra tek sa 23 godine. Prije toga, bavio se veslanjem – sportom u koji je ušao iz sasvim bizarne medicinske preporuke. Kao dijete je imao “kokošja prsa”, pa mu je doktor preporučio da ih “razvuče” – prvo pomoću posebnog pojasa, a zatim i veslanjem. Kako nije znao plivati, prvi dan treninga je morao preplivati rijeku Bosnu, što je učinio bez mnogo razmišljanja. Kasnije će reći:

“Napio sam se deset litara prljave Bosne, ali sam prešao i počeo veslati.”

Veslanje ga je odvelo do Olimpijade, ali fudbal će ga odvesti mnogo dalje.

FUDBALSKA ODISIJA: Od Mađarske do Azije

Nakon što je napustio region, Đurić se prvo našao u Mađarskoj, zatim je prešao u Australiju, a svoju karijeru konačno izgradio u Singapuru, gdje će postati prava fudbalska legenda.

Njegovi brojevi su impresivni:

• Geylang United: 126 utakmica, 97 golova

• Singapore Armed Forces: 150 utakmica, 129 golova

• Tampines Rovers: 137 utakmica, 78 golova

Ukupno je zabilježio 22 hat-tricka, a nastupao je i za reprezentaciju Singapura, zemlju čiji je državljanin postao.

LIČNI IDENTITET: Srbin, Bosanac, Singapurac, čovjek

U razgovorima, Đurić više puta naglašava multietnički duh svog odrastanja. Iz srpskog sela pored muslimanskog, imao je najbolje prijatelje Damira i Samira, s kojima je ostao blizak cijeli život. Ta životna filozofija zajedništva i poštovanja različitosti ostala je osnova njegovog karaktera.

“Meni roditelji nikada nisu govorili šta sam. Bio sam Jugoslaven, pa sam postao izbjeglica jer te zemlje više nije bilo. Bosna je uvijek bila moja.”

 Lekcija iz morala, identiteta i hrabrosti

Aleksandar Đurić nije samo sportista s impresivnom karijerom. On je:

• dezerter iz rata koji nije želio da ubija,

• sportista koji je riskirao porodične veze da bi predstavljao svoju domovinu,

• čovjek koji je iz ničega napravio karijeru,

• fudbalska legenda u zemlji u kojoj nije rođen,

• i nadasve – moralna figura u vremenu nemorala.

Njegova priča podsjeća nas da u vremenu tame pojedinac može da bude svjetionik. I da granice, nacije i ratovi ne mogu poraziti unutrašnji kompas čovjeka koji zna šta je ispravno.