Pjesma “Pluća su bolna” Dragiše Nedovića, koju je prvobitno pjevao Zaim Imamović, napisana je 1950. godine. Ova dirljiva balada crpi inspiraciju iz skladateljeve osobne borbe s tuberkulozom, stanjem koje je često bilo fatalno u to doba. Tijekom skladanja ove pjesme, Nedović je bio u vrlo teškom zdravstvenom stanju, a to je osjećanje opipljivo u svakoj iskrenoj pjesmi. Početni stihovi daju ton: “Pluća me bole, moja vitalnost je oslabila, jer moji posljednji dani se približavaju…
Pjesma je vrlo brzo postala senzacija, ali je imala i zlokoban aspekt. Nakon objavljivanja ploče, došlo je do značajnog porasta samoubojstava među osobama oboljelima od tuberkuloze. Vlasti, uključujući Josipa Broza Tita i Centralni komitet Saveza komunista, uočile su ovaj zabrinjavajući trend. Slijedom toga, donijeli su odluku o zabrani prodaje ploča i javnog izvođenja pjesme, navodeći njen potencijal poticanja na samoozljeđivanje. Ovu informaciju prenosi Krstarica.com.
Nema sumnje da je smrt Davorjanke Paunović, Titove voljene partnerice, od tuberkuloze nakon završetka Drugog svjetskog rata imala značajan utjecaj na njega, vjerojatno posluživši i kao odlučujući faktor. Njegova duboka naklonost prema njoj bila je tolika da je sahranjena pored Belog dvora na Dedinju.
Prema izvješćima, zabrana je trajala desetljeće sve dok se nije dogodila iznenađujuća izvedba pjesme tijekom jedne svečane prilike. Okolnosti koje okružuju ovo oživljavanje su intrigantne. Navodno je pjesmu naručila Jovanka Broz, Titova supruga, a za prvu damu Jugoslavije nastupila je poznata pjevačica Nada Mamula. Ovi izvještaji sugeriraju da je upravo taj događaj u konačnici ukinuo zabranu i ponovno predstavio pjesmu općoj populaciji.
Čuveni Zaim Imamović prvi je razveselio naše uši snažnom melodijom “Bole me pluća”. Ne samo da je obrada Nade Mamule općepoznata, nego i interpretacija Bore Spužića – Kvake zauzima značajno mjesto u kolektivnoj svijesti.
