Poznata pjevačica Neda Ukraden odlučila je neke dijelove svoje ljubavne priče sa Sašom Popovićem, osnivačem i direktorom Grand produkcije, pustiti u javnost u svojoj autobiografiji. Bilo je ljeto 1989. kada su se njih dvoje prvi put sreli iu vrlo kratkom vremenu provodili su dosta vremena zajedno.
Imao je redovite posjete između Sarajeva i Novog Sada dok su pokušavali spojiti svoje živote i možda planirati zajedničku budućnost. No, dok je Popović tvrdio da je to prava ljubav, Neda je od početka osjećala da su njih dvoje, u biti, “dva svijeta”.
Čak ni okolnosti u njezinoj obitelji nisu bile naklonjene njihovoj vezi. Nedin otac bio je daleko od toga da voli Sašu. Nije cijenio ni kakav je čovjek; čovjek pun života i energičnih aktivnosti. “Moj otac ga u početku nije volio.
Doživljavao ga je kao klauna i nije bio dovoljno ozbiljan da ga veže – ispričala je Neda u svojoj knjizi. No, dodala je kako niti jedan od tih stavova nije izrekao naglas. S druge strane, Saša je uspio pridobiti naklonost svoje majke…i kćeri, kojoj se također jako sviđao.
Kako je posvjedočila Neda, jedan od najemotivnijih trenutaka u njihovoj vezi dogodio se jedne prilično osebujne noći. Bilo je četiri sata ujutro kada je Saša došao u njen dom, očito spreman da razjasni svoje osjećaje i odnos.
Trenutak je u njezinoj autobiografiji ispričan s puno emocija: “Pojavio se na vratima moje kuće u 4:30 ujutro i presjekao Gordionov čvor pitanjem: ‘Voliš li me?’ Bila sam zatečena.
Pitao sam ga zašto je morao dolaziti usred noći samo da bi čuo odgovor koji sam mu lako mogao dati preko telefona. Uvijek je postojao način: jedva me nasmijavao, bio je iskren. Ispravan kakvog ga nikad prije nisam vidio.”
“A ti me ne voliš.” To sam želio čuti.” Krenuo je prema hodniku, ali ga je Neda uhvatila za ruku, prišla mu, pogledala ga pravo u oči i rekla: “Volim te.” I što sad želiš da učinimo?” Njih su dvoje stajali na vratima, zbunjeni i ranjivi, poput dvoje zaljubljene djece, optužujući jedno drugo, ali znajući da se između njih krije nešto posebno.
Takav događaj i njihova ljubavna priča u cjelini pokazuju koliko takvi osjećaji mogu biti složeni i koliko je teško riješiti ljubav s uvjetima u životu i obiteljskim očekivanjima. Iako su pokušavali riješiti stvari dok su im na putu nailazile prepreke, njihova veza nije opstala; usprkos tome, čini živopisan dio Nedinog života, koji je odlučila artikulirati u svojoj knjizi kako bi ga svi mogli vidjeti.
Možda su neke od drugih poznatih slika povezanih s Vikinzima one ratnika koji nose nevjerojatne kacige ukrašene rogovima. Međutim, ova konkretna slika, koliko god bila raširena, vrlo je netočna budući da Vikinzi, koji su bili notorno vješti moreplovci, trgovci i borci, nikada nisu navlačili kacige s rogovima u borbi.
Većina slika o Vikingu stvorena je iz prilično romantičnih priča i pretjeranih umjetničkih dojmova u 19. stoljeću kada priče obiluju operama i predstavama, na primjer, Wagnerov “Prsten Nibelunga”, a sve su osmišljene da izgledaju strašno i teatralno. Povjesničari se također slažu da bi u stvarnoj borbi rogovi na kacigama bili potpuno nepraktični. To bi mnogo smetalo i učinilo da ratnik prilično lako postane meta svojih protivnika.
Prava istina o vikinškim kacigama mnogo je jednostavnija. Većina Vikinga nije nosila nikakve kacige jer su bile skupe za izradu, a malo je ljudi doista nosilo prilično osnovnu zaštitu – jednostavne metalne kacige s glatkim vrhom. Arheološki nalazi također podupiru mišljenje da bi vikinški ratnici zapravo nosili kožne kapuljače, kao i okrugle štitove kao osnovnu zaštitu u borbi.
