Nikola Vranić nekada je bio uspešan baletan,naglo je skrenula sa puta uspeha ka beskućništvu.U nastavku donosimo njegovu priču…
Put od luksuza do ulice
U današnjem društvu, gde se često vrednuje spoljašnji uspeh, zaboravljamo koliko brzo život može krenuti nizbrdo. Priča Nikole Vranića, nekadašnjeg baletana i sina uglednih akademika, ogoljuje brutalnu realnost kako se čak i oni koji su imali sve mogu naći u potpunoj životnoj praznini – bez krova nad glavom, bez posla, bez podrške.
Nikola je danas beskućnik koji dane provodi na ulicama Beograda, povremeno noćeći u haustoru zgrade u kojoj je nekada živeo. Njegov izgled odudara od stereotipa o beskućnicima – uvek je doteran, često u sakou i sa kravatom. Iako nema osnovne uslove za život, njegov manir i ponašanje svedoče o nekadašnjem otmenom i kultivisanom načinu života.
Uspon i pad jednog baletana
Porodična pozadina i detinjstvo
Nikola je odrastao u porodici koja je pripadala intelektualnoj eliti – majka mu je bila profesorka francuskog jezika, a otac geofizičar. Detinjstvo mu je bilo prožeto putovanjima, kulturom i udobnošću. Proveo je godine između Italije, Švajcarske i drugih evropskih destinacija. Odrastao je u stanju blagostanja, nikada ne pomišljajući da bi mu jednog dana mogli zafaliti osnovni resursi poput hrane ili mesta za spavanje.
Porodica mu je omogućila da poseduje stan na Novom Beogradu. Međutim, kada su roditelji odlučili da prodaju taj stan kako bi kupili dva manja – jedan za sebe, drugi za Nikolu – činilo se da mu je budućnost zagarantovana. Nažalost, sudbina je imala drugačije planove.
Neodgovorno rasipništvo
Umesto da pažljivo upravlja onim što mu je dato, Nikola je u samo 16 meseci potrošio oko 50.000 evra. Umesto da kupi stan ili makar investiranje razmotri, odlučio se za:
-
Iznajmljivanje luksuznog, ali praznog stana
-
Kupovinu skupe muzičke opreme
-
Život u izobilju bez prihoda
Nikola tada nije razmišljao o dugoročnim posledicama. U društvu devojke iz imućne porodice, novac se trošio kao da ne može nestati. Iako je tada još uvek bio zaposlen kao baletan, nije uspevao da štedi niti je imao jasnu strategiju za budućnost.
Posebno poražava činjenica da je, čak i kada mu je ostalo oko 12.000 evra, umesto kupovine pristojnog stana – taj novac prosto nestao. Bez jasne svrhe. Bez plana.
Silazak u tamu: alkohol, nezaposlenost, smrt oca
Kako su se sredstva smanjivala, Nikola je počeo da gubi i volju za radom. Povukao se iz sveta baleta i počeo da pije. Alkohol je ubrzao njegov pad. Postajao je sve izolovaniji, sve ranjiviji.
Kada je njegov otac preminuo, ostao je potpuno sam. Bez porodične podrške, bez finansijske sigurnosti i bez ikakvog plana. To je bio trenutak kada je i formalan krov nad glavom izgubio.
Apsurdi u stvarnosti beskućništva
Jedna od najupečatljivijih scena iz njegovog života jeste kada mu je prolaznik rekao:
“Ne verujem da si beskućnik, deluješ kao umetnik na zadatku.”
Ovaj apsurdni komentar, iako izrečen bez loše namere, dodatno osvetljava kontrast između Nikolinog izgleda i njegove realnosti. U sakou, sa kravatom i stilom, on ne odaje utisak osobe koja se noću bori da pronađe zaklon.
Sećanja na luksuz i pogrešne vrednosti
Nikola često evocira uspomene iz prošlosti:
-
Putovanja po Italiji i uživanje u lokalnoj kuhinji
-
Banana frapei u Crnoj Gori
-
Skupi restorani, vino, koncerti
Ipak, ono što se provlači kroz njegove priče jeste osećaj žaljenja. Žaljenje što tada nije znao koliko su ti trenuci vredni. Jer danas, kada po nekoliko dana ne jede, te uspomene deluju kao bajka.
Nikola je otvoreno priznao svoje greške:
-
Odbijao je ponude za posao jer mu je to bilo “ispod časti”
-
Nije znao da upravlja novcem
-
Zanemario je važnost sigurnosti u korist prolaznog uživanja
Mudrosti iz pakla ulice
Nikolina priča, iako tragična, nosi duboku životnu poruku. Danas, dok noći provodi na klupi ili u hodniku, on razmišlja drugačije. Uviđa da su:
-
Društvo i međuljudski odnosi neprocenjivi
-
Čitanje, pozorište i umetnost oslonci duše
-
Skromnost i zahvalnost osnov opstanka
U razgovorima iskreno kaže: „Samoća je najgori neprijatelj. Kada ostaneš sam, misli postaju crne, a ti sam sebi postaješ neprijatelj.“ Ta izjava verovatno najbolje opisuje njegov unutrašnji svet.
Nikola danas poziva na više razumevanja prema onima koji su na društvenoj margini. Njegova priča nije samo upozorenje o krhkoj liniji između uspeha i propasti – ona je i apel za empatiju.