Đorđe Balašević je bio duša Balkana, čovjek za kojeg su znali svi i cijenili ga, čak i oni koji nisu slušali njegove pjesme. Bio je jedan od najpoznatijih kantautora na ovim prostorima, a o njegovoj ljubavi sa suprugom Oliverom svi su znali. On je tu ljubav opisivao kao filmsku ljubav, obzirom da je Olivera njemu bila sve u životu. Znao je čak u šali reći kako mu je Olivera upropastila život, jer nakon nje nije više mogao pogledati nijednu djevojku.

Jednom prilikom je kazao i kako su momci iz njegovog benda uvijek govorili da su oni jedini bend koji ne muva djevojke, a on im je na to rekao “Kad nađete ljepšu djevojku od moje Olivere, ja ću joj napisati pjesmu”. Sa Oliverom je proveo više od 40 godina braka u kojem se rodilo i troje djece – Aleksa, Jovana i Jelena. On je i svojoj djeci posvećivao pjesme, pa je tako kćerci Jeleni napisao Naopaku bajku, kada je doživjela tešku saobraćajnu nesreću te su mislili da će ostati nepokretna cijeli život. Jelena se srećom oporavila, a Balaš je u tu čast tetovirao Miki Mausa na rame.

Druga kćer, Jovana, bila mu je također inspiracija za pjesme, pa je tako napisao Miholjsko leto ’95, kada je gledao svoju Jovanu sa terase dok je sjedila u kafiću sa momkom. Aco Braco i Uspavanka za dečaka nastale su nakon što mu se rodio sin, Aleksa. To je bio i težak period za Balaševića, obzirom da je zbog svojih stavova bio zabranjem na srpskim televizijama, a namještali su mu se takođđer i lažni intervjui i izjave. Nakon svega toga 1998. nastupio je u Sarajevu, iako su se mnogi plašili za njegovu sigurnost. “Pričat će ti jednom možda, kako sam ja bio štošta – pile moje, pače moje malo…”

Ads