Udruženje pacijenata okupljene oko projekta “Glasaj za život” oštro su osudile odluku Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH od 7. oktobra kojom se obustavlja sufinansiranje pruženih zdravstvenih usluga i nabavke lijekova iz Fonda solidarnosti.
Glas pacijenata protiv nepravde u zdravstvenom sistemu
U Federaciji Bosne i Hercegovine nedavno je došlo do odluke koja je izazvala duboko nezadovoljstvo i zabrinutost među oboljelima i zdravstvenim udruženjima. Naime, Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH donio je 7. oktobra odluku kojom se privremeno obustavlja sufinansiranje zdravstvenih usluga i nabavke lijekova koji se finansiraju putem Fonda solidarnosti. Ova odluka, koja je donesena uz obrazloženje da “nema dovoljno raspoloživih sredstava”, izazvala je oštre reakcije javnosti, posebno među članovima udruženja pacijenata okupljenih oko projekta „Glasaj za život“.
Za mnoge građane koji se bore s teškim bolestima, ova vijest nije samo birokratski problem – ona znači neizvjesnost, strah i potencijalno ugrožavanje života. Upravo zato su udruženja pacijenata odlučila javno progovoriti, zahtijevajući da se odluka hitno poništi i da se odgovorni pozovu na odgovornost.
Uzroci, posljedice i borba za pravo na liječenje
Udruženje „Glasaj za život“ nije štedjelo riječi u osudi ove odluke. Njihov stav je jasan: obustava finansiranja predstavlja ozbiljan propust u sistemu i otvorenu prijetnju zdravlju pacijenata. Oni smatraju da je pozivanje na član 2. odluke – koji navodi da se finansiranje prekida dok se ne osiguraju dovoljna sredstva – zapravo pokušaj da se prikrije dugogodišnji problem lošeg planiranja i upravljanja budžetom.
Nedostatak planiranja i sistemske odgovornosti
Predstavnici udruženja podsjećaju da ovo nije neočekivana kriza, već posljedica godina neadekvatnog finansijskog planiranja. Fond solidarnosti, osnovan kako bi se obezbijedila pomoć za najteže oboljele, već dugo funkcioniše na ivici održivosti. Umjesto da se unaprijedi i ojača, sistem se, prema riječima pacijenata, sve češće oslanja na privremena rješenja, kratkoročne mjere i krpljenje rupa u budžetu.
Oni upozoravaju da se broj oboljelih u posljednjim godinama konstantno povećava, što znači da bi i plan budžeta morao biti prilagođen tim realnostima. Međutim, to se, po svemu sudeći, nije dogodilo. „Kako je moguće da institucije koje godinama raspolažu tačnim podacima o broju pacijenata i terapijama i dalje ne planiraju dovoljno sredstava?“ – pitaju se predstavnici udruženja.
Ko su najugroženiji?
Odluka Zavoda pogađa upravo one koji su najranjiviji. U pitanju su pacijenti čije terapije doslovno znače razliku između života i smrti. Među njima su:
-
Oboljeli od malignih bolesti, koji zavise od redovnih i skupih hemoterapija.
-
Djeca koja prolaze kroz onkološko liječenje, kojima svaki prekid terapije može ozbiljno pogoršati stanje.
-
Pacijenti na dijalizi, čiji život zavisi od kontinuiranog medicinskog nadzora i lijekova.
-
Osobe sa rijetkim bolestima, koje se liječe specijalizovanim lijekovima često nabavljanim upravo preko Fonda solidarnosti.
-
Oboljeli od hemofilije i hepatitisa C, kojima je terapija skupa, ali od presudnog značaja za održavanje zdravlja.
Za sve njih, prekid refundacija ili nabavke lijekova nije samo administrativni problem – to je pitanje preživljavanja. Udruženje „Glasaj za život“ naziva ovakvo postupanje „činom nehumanosti“ i „kršenjem osnovnog ljudskog prava na liječenje“.
Zastoj koji traje godinama
Jedan od ključnih problema, kako ističu iz udruženja, jeste činjenica da lista lijekova koju pokriva Fond solidarnosti nije mijenjana više od šest godina. U tom periodu pojavile su se brojne nove terapije i inovativni lijekovi, ali pacijenti u FBiH još uvijek čekaju da se ti lijekovi uvrste na listu.
Umjesto proaktivnog pristupa, institucije svake godine iznova ulaze u ciklus reagovanja na krizu – umjesto planiranja, reaguje se tek kada dođe do zastoja. Takav pristup, navode udruženja, dovodi do ozbiljnih posljedica: prekida u liječenju, pogoršanja zdravstvenog stanja pacijenata i gubitka povjerenja u zdravstveni sistem.
Zahtjevi udruženja i prijedlozi rješenja
Predstavnici projekta „Glasaj za život“ uputili su nekoliko konkretnih zahtjeva nadležnim institucijama, ističući da je ovo posljednji trenutak za reakciju. Njihovi zahtjevi uključuju:
-
Hitno poništavanje odluke o obustavi sufinansiranja, kako bi se osigurala neprekinuta isporuka lijekova i pružanje usluga pacijentima.
-
Neposredna isplata sredstava za sve već započete terapije i refundacije, bez dodatnih administrativnih prepreka.
-
Revizija liste lijekova koja je u nadležnosti Fonda solidarnosti, s ciljem da se uvrste nove, efikasnije terapije.
-
Uspostavljanje mehanizama za kontinuitet liječenja, koji bi onemogućili prekide u terapijama zbog budžetskih blokada.
-
Jasno definisanje odgovornosti i rokova u procesu planiranja i isplate sredstava, kako bi se spriječilo ponavljanje sličnih situacija u budućnosti.
Ove mjere, kako ističu, nisu samo tehničke prirode – one predstavljaju spas za živote stotina pacijenata koji trenutno nemaju alternativu.
Ljudska strana krize
Posebno potresno u cijeloj situaciji jeste činjenica da mnogi pacijenti, među kojima su i djeca, sada žive u neizvjesnosti. Roditelji djece oboljele od raka suočavaju se s noćnim morama – strahom da bi svaki dan bez terapije mogao značiti pogoršanje ili povratak bolesti.
Jedna od majki, čije dijete prima terapiju finansiranu iz Fonda, poručila je:
„Ne tražimo luksuz, tražimo samo pravo da naša djeca žive. Ako država ne može obezbijediti lijekove, onda to nije država koja brine o svojim građanima.“
Takvi apeli nisu samo emotivni, već i duboko moralni. Oni podsjećaju da se u osnovi svakog sistema mora nalaziti čovjek i njegovo pravo na dostojanstven život.
Potreba za odgovornošću i reformom sistema
Odluka Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH otvorila je brojna pitanja o funkcionisanju zdravstvenog sistema i prioritetima državnih institucija. Dok nadležni organi govore o “privremenoj mjeri”, za pacijente svaki dan bez terapije može značiti tragediju.
Udruženje „Glasaj za život“ podsjeća da zdravlje ne može čekati administrativne procedure i da finansijske kalkulacije nikada ne smiju biti važnije od ljudskog života. Njihova poruka je jasna:
“Djeca i odrasli koji zavise od kontinuirane terapije ne mogu čekati budžetske procedure – čak i jedan dan prekida može imati ozbiljne posljedice.”
U konačnici, cijela situacija ogoljava duboke probleme u zdravstvenom sistemu FBiH – od neadekvatnog planiranja budžeta, preko nedostatka transparentnosti, do izostanka empatije prema onima koji su najugroženiji. Ako se nešto ne promijeni, poručuju pacijenti, slične krize će se ponavljati iz godine u godinu.
Zdravstveni sistem nije samo mreža institucija i propisa – on je ogledalo društva i njegovog odnosa prema životu i čovjeku.
Zato apel pacijenata okupljenih oko „Glasaj za život“ treba da bude shvaćen ne kao kritika, već kao poziv na buđenje. U zemlji u kojoj se svaka marka troši sporo, ali svaki dan bolesti dolazi brzo, vrijeme je da zdravlje konačno postane prioritet, a ne fusnota u budžetskim tabelama.
