Preminulog političara Milutina Mrkonjića pjevačica Ana Bekuta uvijek označava kao svoju najveću ljubav s kojom je bila do kraja njegova života, a malo tko zna da je Bekuta svojedobno bila u braku s glazbenikom Predragom Vidovićem, nakon čega je proživljavala pravu dramu.
Ona je nakon razvoda s njim ostala na ulici bez ijednog dinara, prenose lokalni mediji. Tada su joj u pomoć priskočili neki kolege koje nikada neće zaboraviti.
– Ana je bila u braku s klavijaturistom Aleksandrom Savićem nepunih godinu dana, a nakon što su se razišli, počela je hodati s bubnjarom Predragom Vidovićem Pejom. Radila je s njim i voljela ga gotovo deset godina.
Živjeli su u Šapcu, Ana je tada imala velike hitove i dobro zarađivala. Sav taj novac uložila je u kuću u kojoj je živjela s Prejom iako može sama sebi kupiti stan. Kad su se razveli 1992., uzeo joj je sve, doslovno je ostavio na ulici bez para. Ona je otišla u Beograd, a onda se nedugo nakon toga oženio Tatjanom Dimitrić, danas Vidović, s kojom ima djecu.
Ani su pomogli prijatelji Aca i Biljana Ilić, koji su joj obezbijedili stan na Senjaku. Tamo je živjela i plaćala im stanarinu, nešto minimalno, rekla je tada Anina kolegica.
Došli su ratni dani i Ana se borila sama. Tek mnogo kasnije shvatila je kroz kakvu je agoniju prolazila.
– Karijera mi je bila na vrhuncu. Teško bih pristao vratiti se u to vrijeme. Sjećam se da sam plaćao kiriju u iznajmljenom stanu na Senjaku, posuđivao čekove, kanistere benzina, jedva dolazio do cigareta…
Vrlo vjerojatno mnogi vjeruju da sam tada bio, ali istina je sasvim drugačija. Moja sestra Milina je bila bez posla, mlađa Dobrila je živjela od njegovateljske plaće, otac je u to vrijeme bio teško bolestan. Kod mene u iznajmljenom stanu primao je infuziju jer nije bilo mjesta u bolnici. Ubrzo nas je napustio… – rekla je Bekuta prije nekoliko godina za Svet i dodala:
Sin Igor je tada bio u vojsci, a ja sam se užasno bojao. Strah u moje ime, strah u njegovo ime, strah za sve nas bilo mi je izuzetno teško. Morao sam vješto i čovječno sakriti strašnu brigu i strah za svog sina koji je bez upaljenih svjetala vozio vojno vozilo od Prištine do Priboja.
I izvan pozornice se ništa nije moglo primijetiti; svi smo bili gotovi zbog mog osmijeha i mojih pjesama. Ne trebam zvučati kao veliki mučenik jer znam da je nekolicini bilo mnogo teže nego nama, ali svejedno me boli što pojedinci vjeruju u krivu verziju te priče, a to je da kao folk diva, ja sam na bilo koji način profitirala na tuđoj nesreći.
Istina je da nisam dobio kredit, ni stan, ni plaću, ni mirovinsko ni zdravstveno osiguranje. Jednostavno sam se borila za opstanak svoje obitelji i na to sam jako ponosna – dostojanstveno: bez spominjanja razvoda ili bilo čije krivnje.
