Autorica ovog eseja govori o svom složenom i bolnom odnosu s majkom za koju kaže da ju je pokušala uništiti. Autorica je od malih nogu osjećala da je majka ne želi i prisjeća se kako joj je majka često govorila da je nepoželjna jer je došla nakon što je majka već rodila troje djece.
Jedno od njezinih najranijih sjećanja je malo dijete koje je prilazilo majci očekujući nježnost, a bilo je odgurnuto dok mu je rečeno da ide ocu. Postojao je taj nedostatak ljubavi i pažnje od strane majke, što je doista ostavilo ožiljak u njezinu životu.
Sjeća se slike s izleta, na kojoj ona ima tri godine kako drži nož, a majka je bezbrižno promatra. Danas, kada je i sama majka, ne može shvatiti kako je mogla dopustiti takvu situaciju. Autorica otkriva kako je njezina majka oduvijek željela biti u centru pažnje i nije mogla dopustiti da itko (pa ni njezina djeca) dobije više pažnje od nje.
Majku razotkriva kao narcisoidnu, koja sebe vidi kao glavnu damu u vlastitom životu, a svoju djecu samo kao sporednu glumačku postavu. Često je izazivala nevolje i upravljala događajima kako bi bila sigurna da su sve oči uprte u nju. Pisac se sjeća slučajeva kada je majka revidirala sjećanja na događaje, poput uklanjanja obiteljskog psa, zbog čega se pisac nije osjećao sigurnim u pravi poticaj tim odlukama. Samo su dva odlomka u cijeloj ovoj priči koja izravno opisuju oca.
Kažu da je nježan, dobar čovjek koji je “tiho, njoj nepoznat, pokušavao zaštititi svoju djecu kad je mogao”. Posvađala se s njim, a on ju je možda nekako učinio lošom kad ga je ostavila jer nije htio doći i ostati s njom. Kritizirala ga je i što joj se ranije nije javio.
Pisac je ažurirao same memoare mnogo puta prije objavljivanja, ali ga je teško pogodila stvarnost da više nema povratka nakon što su bili formalno tiskani nekoliko godina. Četvrti bi se primjerak morao smatrati dovršenim.
Prezirala je muškarce, ali je kasnije rekla da joj se sviđa samo jedna žena za koju je tvrdila da je voli. Što je to bilo s ljudskim odnosima? Muškarci zapravo ne mogu pogriješiti s takvim tradicijama jer su im dali što god su htjeli. Tada su potpuno izbjegavali žene i djecu kako bi samo ležali i sunčali se cijeli dan. Susjede i učiteljice primala je u kuću kao zamjenske kćeri kako bi s njima jednog dana imali spolne odnose, ali su tada trebali ljudi koji će raditi u njihovim domovima.
Muškarci su ovako energični jer ropstvo nije bilo dobro, ali naučili su malo plaćati ljude i cijeniti određene kućanske dužnosti. Svaka kukavica zaljubljena u bilo što drugo spustila je svoju finu glavu jednom i pogledala ih preko ramena prije nego što je satima stajala na krošnji. Dakle, kukavice čine ovo: ističu svoje čudesne i rezervirane stvari […] Ljudski odnosi su bili komplicirani jer je vaš muž pobjegao iz braka, a sada ste bili u seksualnoj vezi s njegovim bratom, zar ne?
Majka joj je umrla od raka pluća, a u to je vrijeme autorica pokušavala glumiti poslušnu kćer, iako su je godinama izjedali osjećaji tuge i ljutnje. Majka je zadržala svoju oštrinu, čak iu vrijeme prilično blizu kraja, prema autorici, kritizirajući je zbog odluka iz njezine prošlosti. Kad je majka umrla, autorica nije bila tužna niti je plakala na sprovodu. Tek mjesecima kasnije, nakon majčine smrti, počeli su je obuzimati osjećaji slobode, ali i bijesa jer se konačno morala suočiti sa sjećanjima na život s majkom.
Zanemarila je kćer i nije se zanimala za posao sve dok postupno nije popustilo njezino psihičko i fizičko zdravlje. Govori o tome kako je majčin nadzor u životu postavio temelje za njezin nedostatak sposobnosti da povlači granice s ljudima, što ju je kasnije dovelo do toga da bude u nezadovoljavajućoj vezi i borbi s vlastitom vrijednošću.
Odnos s majkom je mučan, iako na kraju priča ipak poprimi donekle iscjeljujući smjer. Govori o svom braku s Duncanom, čovjekom koji joj je pomogao da izgradi novi život svjetlosnim godinama od majčine toksičnosti.
Također razotkriva kako je tek nakon smrti svoje majke napokon mogla početi oslobađati vlastiti identitet. Umjesto da novac koji joj je majka ostavila potroši na kuhinju, iskoristila ga je za tečaj kreativnog pisanja koji joj je omogućio da napiše svoj prvi roman – čin kojim je vratila kontrolu nad vlastitim životom.
Tada sam polako počeo shvaćati da sam konačno slobodan s majčinom smrću. Više nisam morala paziti da on iskoči i počne me kritizirati. Tek sada učim birati prijatelje na temelju toga koliko uzvraćaju. Prijatelje sam birao prema tome koliko sam im bio koristan. Odjednom sam počeo upoznavati sebe.
